BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U MOSTARU
Broj: 58 0 Rs 220089 20 Rs
Mostar, 20.12.2021. godine
Općinski sud u Mostaru, sudac Katarina Drmać, u pravnoj stvari tužiteljice L.O., …, M., koju zastupa Milenko Krčum, odvjetnik iz Mostara protiv tuženih 1. J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar, Osmana Đikića 6, Mostar, 2. E.K., zastupani po Semiru Guzinu, odvjetniku iz Mostara, radi diskriminacije, vsp. 4.500,00 KM, nakon glavne rasprave održane dana 26.10.2021.godine, te nastvaka iste održne i zaključene dana 23.11.20121.godine u prisustvu Milenka Krčuma, odvjetnika iz Mostara, tužiteljice Lejle Ohran i Semira Guzina, odvjetnika iz Mostara, donio je dana 20.12.2021. godine sljedeću:
P R E S U D U
Odbija se dio tužbenog zhtjev tužiteljice koji glasi:
Odbacuje se dio tužbenog zhtjev tužiteljice koji glasi:
Odbija se preostali dio tužbenog zhtjev tužiteljice koji glasi
O b r a z l o ž e nj e
Prema navodima tužbe, tužiteljica je sudjelovala u natječaju za imenovanje direktora J. U. Dom zdravlja Stari grad Mostar. Tužiteljica smatra da je rezultat natječaja bio unaprijed poznat, jer se na pozicije rukovoditelja u javnim ustanovama imenuju kadrovi prema političkim dogovorima političkih stranaka, što lideri stranaka ni ne pokušavaju sakriti. Oni javno iznose rezultate svojih trgovanja" i pred televizijskim auditorijem.U situaciji kad se ishodi natječaja unaprijed dogovarauju, tužiteljica, s obzirom da je došla iz Sarajeva, nema jednake šanse, a zbog svojih pogleda na svijet i ne želi, hvatati “veze “ . Tužiteljica ističe i da statistički podaci ukazuju i na diskriminaciju žena u stranačkom kadroviranju. Na rukovodećim položajima u zdravstevnim institucijama žene su izrazito podzastupljene. Prema navodima iz tužbe, imenovan je kandidat koji ne ispunjava uvjete iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskih akata. Uvjet završene edukacije iz oblasti zdravstvenog menadžmenta „dokazao" je certifikatima Internacionalnog univerziteta u Goraždu, dakle ustanove koju Federalno ministarstvo zdravstva nije ovlastilo za provedbu te vrste edukacije. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i prema Pravilniku o kontinuiranoj edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, za direktora zdravstene ustanove može biti imenovana samo osoba koja ima završen napredni stupanj edukacije iz te oblasti. Nadalje, tužiteljica uvidom u spis saznaje da je dr. E.K. ispunjavanje uvjeta završenog naprednog stupnja edukacije iz oblasti zdravstvenog menadžmenta ‘’okazao" ispravama koje mu je izdao Internacionalni univerzitet u Goraždu, koju visokoškolsku ustanovu Federalno ministarstvo zdravstva nije ovlastilo provođenje ovakve edukacije. Edukacija i provjere znanja može provoditi samo ustanova kojoj Federalno Ministarstvo zdravstva rješenjem dalo ovlaštenje za to, kako je uređeno čl. 3. Pravilnika o kontinuiranoj profesionalnoj edukaciji iz iz oblasti zdravstvenog menadžmenta. Certifikati koje je izdala ustanova koju nije ovlastilo FMZ su nevaljani. To su morali uočiti i Komisija, kao i Upravni odbor. Postoje razlozi za sumnju da ovakvo ponašanje sudionika u odlučivanju o imenovanju nije običan propust nego da ima sve elemente kaznenog djela zloupotrebe položaja (svršenog ili u pokušaju). Tome ide u prilog činjenica da je Komisija ispitivala provjeru propisa iz oblasti zdravstvene zaštite i maksimalnom ocjenom ocijenila kandidata koji kao ne zna da ne može dokazati ispunjavanje uvjeta o završenoj edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta koju nije izdala ovlaštena institucija iz Pravilnika o kontinuiranoj edukaciji, koji donio federalni ministar zdravstva. O prigovoru tužiteljice Upravni odbor je odlučio zaključkom o odbacivanju prigovora zbog nenadležnosti. Po Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima imenuje se Upravni odbor ustanove od strane osnivača, a ne direktor ustanove. Direktora ustanove imenuje Upravni odbor. Čak i kad bi se primjenjivao Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, onda bi ovlašteni subjekt za provođenje postupka i za imenovanje bio osnivač (Grad ili Kantonalno ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi). Punomoćnik tužiteljice pozvao je drugotuženog da sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Statutu prvotuženog obustavi od izvršenja odluku o svom imenovanju, te ga upozorio na moguće kaznenopravne i imovinsko pravne posljedice eventualnog propuštanja da izvrši svoju službenu odnosno odgovornu dužnost. Prema navodima tužbe, drugotuženi, kao i ostali sudionici u postupku smatraju da su oni proveli svoj naum, a ako tužiteljica i uspije u zaštiti svojih prava, mandat nezakonito imenovanog direktora će završiti. To je i razlog da se mjerom osiguranja spriječi teža povreda prava na jednako postupanje, kao dodatna mogućnost iz Zakona o zabrani diskriminacije za određivanje mjera, pored onih navedenih u ZPP-u. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zabranu imenovanja drugotuženog ili bilo koje druge osobe koja ne ispunjava uvjete za imenovanje obrazlaže tužiteljica činjenicom da je drugotuženi, iako nije ispunjavao uvjete za imenovanje, već u nezakonito dugom postupku (preko 3 mjeseca) bio vršitelj dužnosti direktora. Dopustiti da prvotuženi ponovo nezakonito imenuju v.d. u proizvoljno dugom razdoblju značilo bi dezavuirati svrhu tužbe za zaštitu od diskriminacije, što bi povredu prava na jednako postupanje učinilo još težom. Prijedlog mjere osiguranja tužiteljica zasniva na odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, koja proširuje mogućnost određivanja i izvan mogućnosti predvidenih odredbama ZPP-a na situaciju kad postoji opasnost od teže povrede prava na jednako postupanje. Povreda prava na jednako postupanje u vezi s pravom na jednak pristup javnim službama iz čl. 2 Ustava Federacije, odnosno prava na pristup javnim službama pod općim uvjetima jednakosti iz čl. 25. st. c) Medunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Dakle, iako se ne radi o državnoj službi u smisli Zakona o dražvnoj službi, radi se o pravu na pristup javnim službama iz gore navedenih izvora prava. Povreda prava iz prethodne točke sama po sebi predstavlja TEŽU povredu prava na jednako postupanje, što je alternativni osnov za određenje mjera. Drugotuženi je, znajući da ne ispunjava uvjete, sudjelovao u natječaju, pa je time pomagao protupravnim i diskriminatornim postupcima provotužene. Kao direktor i/ili vršitelj dužnosti direktora prvotužene drugotuženi je je propustio obustaviti akt kojim je nezakonito imenovan za direktora, što je bila njegova dužnost iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Statuta. Uz tužbu tužitelj ica podnosi i zahtjev za određivanje mjere osiguranja koji glasi: Zabranjuje se prvotuženom kao protivniku predlagatelj amjere osiguranja primjenjivati odluku 428/20 , od 29.04.2020.godine ili imenovati drugotuženog na funkciju v.d. do drugačije odluke suda do pravomoćnosti odlke u parnico po tužbi dr. L.O. z azaštitu od diskriminacije ili do drugačije odluke suda.
U odgovoru na tužbu, prvotuženi i drugotuženi u cijelosti osporavaju navode iz tužbe, te predlažu da se tužba kao i predložena mjera osiguranja odbace odnosno odbiju. Vezano za ispunjene zakonskih uslova za izricanje sudskih mjera osiguranja isti su propisani odredbama člana 269. st. 1. tačka 1. i 2. ZPP-a, koje glase: mjera osiguranja može se odrediti:... 1) ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otudili, prikriti opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.. Dakle, ključna dva uvjeta za udovoljavanje prijedlogu za određivanjem mjera osiguranja jesu da predlagatelj učini vjerovatnim postojanje nekog potraživanja ili prava i da, radnjama protivnika osiguranja, nastaju štetni uticaji na tako utvrđeno pravo ili potraživanje predlagatelja. U konkretnom slučaju niti jedan od ova dva ključna uvjeta nije ispunjen niti su na okolnost dokazivanja postojanja istih predloženi konkretni dokazi. Osim naprijed izloženog, prijedlog ne sadrži ni obavezne elemente koje propisuju odredbe člana 276. st. 3. ZPP-a. Citirani član glasi:... u prijedlogu za određivanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera osiguranja...". Međutim, uvidom u prijedlog se ne vidi koje pravo i/ili potraživanje predlagateljice se predloženim mjerama želi zaštiti. Iz ovog razloga se predlaže da sud pozove predlagateljicu na uređenje prijedloga, a ako ona to ne učini, da prijedlog kao neuredan odbaci. Odredbama člana 269. st. 2. ZPP-a propisano da: .... zakonom određeno, sud će odrediti mjeru osiguranja samo pod uslovom da Ako drugačije nije predlagač osiguranja, a na prijedlog protivnika osiguranja, u roku koji odredi sud, prema odredbama zakona o izvršnom postupku da jemstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provođenjem mjere osiguranja. Ako predlagač osiguranja ne da jemstvo u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlagača osiguranja od obaveze davanja jemstva ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da...S obzirom da bi za ustanovu mogle nastupiti štetne posljedice za slučaj da se niko drugi, osim drugotuženog, ne želi kandidovati/imenovati na ovo mjesto, to bi za ustanovu mogle nastupiti štetne posljedice, pa tuženi ističe zahtjev za polaganjem jemstva na ime naknade štete za slučaj određivanja predložene mjere osiguranja. Odredbama člana 272. st. 3. ZPP-a je također propisano da: .... mjere osiguranja iz ovog člana ne smiju u cijelosti obuhvatati zahtjev koji se njima obezbjeđuje "Uvidom u tužbeni zahtjev i usporedivanjem istog s predloženim mjerama je vidljivo da se dio tužbenog zahtjeva, kojim se „prvotuženom zabranjuje imenovati drugotuženog ili bilo koju drugu osobu koja ne ispunjava sve uvjete za imenovanje, na funkciju vršitelja dužnosti direktora prvotuženog", u cijelosti podudara s predloženom mjerom osiguranja, pa je ista u ovom dijelu nedozvoljena. Nadalje, smatra tužbu u cijelosti neosnovanom jer iz tužbe jasno ne proizlazi da li je pravni osnov tužbenog zahtjeva diskriminacija tužiteljice, uzrokovana imenovanjem direktora prvotuženog ili je pravni osnov navodna činjenica da drugotuženi ne ispunjava uslove za takvo imenovanje, što su prema Zakonu o radu dva različita pravna instituta. Ako je pravni osnov tužbe navodna diskriminacija tužiteljice (član 12. Zakona o radu, na šta se tužiteljica i poziva) odredbama člana 8. Zakona o radu su definirani osnovi diskriminacije pa se navodi da: zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje. nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rodenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo". Tvrdnje i argumenti tužbe se ne mogu podvesti niti pod jedan od navedenih osnova diskriminacije, već su plod paušalnih i ničim dokazanih pretpostavki tužiteljice, te i ne zaslužuju ozbiljnu pravnu analizu. Naime, niti su u tekstu javnog konkursa uvršteni bilo kakvi diskriminatorni uslovi, niti se prilikom odlučivanja polazilo od bilo kakvog diskriminatornog osnova, tako da tužiteljica nije navela ni činjenice niti dokaze koji opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama Zakona o radu o zabrani diskriminacije. S druge strane, ako je pravni osnov tužbe tvrdnja da drugotuženi ne ispunjava uslove za imenovanje na položaj direktora prvotuženog, ističe sljedeće. Protiv odluke UO prvotuženog o imenovanju drugotuženog za direktora, tužiteljica je blagovremeno uložila prigovor, ali nenadležnom tijelu. Naime, umjesto kantonalnom ministarstvu/ministru zdravstva, prigovor je predat UO prvotuženog, koji je prigovor iz ovog razloga odbacio. S obzirom da je tužiteljica propustila, svojom krivicom, iskoristiti pravne lijekove koji su joj stajali na raspolaganju, to ista nije ispunila preduvjete za ostvarivanje sudske zaštite, zbog čega tužbu kao nedozvoljenu treba odbaciti.
Konačno, tvrdnje da drugotuženi ne ispunjava uvjete za imenovanje na mjesto direktora prvotuženog nisu točne iz sljedećih razloga. Po mišljenju prvotužitelja, drugotuženi, sukladno zakonu i podzakonskim aktima, posjeduje certifikat kojim dokazuje posjedovanje adekvatnog stupnja edukacije iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, , pa su i ovi navodi tužbe neosnovani. Na kraju se želi osvrnuti na zahtjev tužiteljice za naknadom štete. S obzirom na činjenicu da nije imenovana na mjesto direktora prvotuženog, niti se može sa sigurnošću tvrditi da bi bila imenovana, sve da drugotuženi i nije imenovan na to mjesto, prema stavu sudske prakse ista nema pravo potraživati ovaj vid štete, jer se radi o tzv. apstraktnoj šteti. Druga pravna situacija bi bila da je ista bila izabrana pa nezakonito smijenjena s mjesta direktora, što ovdje evidentno nije slučaj. Navodni duševni bolovi zbog neimenovanja tužiteljice nisu ničim ni argumentovani niti dokazani, a isto se odnosi i na dio tužbenog zahjeva za solidarnom odgovornošću oba tužena za taj vid štete, tako da je i ovaj zahtjev u potpunosti neosnovan.
Podneskom od dana 08.09.2020. godine, tuženi nadopunjuju odgovor na tužbu i predloženu mjeru osiguranja navodeći da je u međuvremenu prvotuženi donio sljedeće odluke: odluku broj 945/20, od 28.08 2020. godine, kojom se dr. E.K.razrješava kao direktor JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, zaključak broj 946/20, od 28.08.2020. godine, kojim se za vršitelja dužnosti direktora prvotužene, na mandatni period od 29.08.2020. godine do okončanja postupka imenovanja, a najduže do 3 mjeseca, predlaže dr. E.Š., odluku broj 947/20, od 28.08.2020. godine, kojom se poništava Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari grad raspisan u Službenim novinama FBIH i listu Dnevni Avaz dana 28.02.2020. godine, zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima koji reguliraju uvjete za izbor direktora, dopis, broj 948/20, od 28.08.2020. godine, kojim se od resornog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a, traži saglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotužene, odluku broj 961/20, od 01.09 2020. godine o raspisivanju Javnog konkursa za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar tekst i sadržaj konkursa broj 962/2020, od 01.09.2020. godine za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar. Od Ministarstva zdravstva, rada socijalne zaštite HNK-a, prvotužena je zaprimila dopis, broj 06-02-33-417/20, od 31.08 2020. godine, kojim se daje saglasnost na imenovanje v d. direktora prvotužene, pa je u kontekstu novih dokaza i činjenica očigledno da tužiteljica više nema pravnog interesa za vodenjem postupka u vezi točke 1. tužbenog zahtjeva i obje točke predložene mjere osiguranja.
Podneskom od dana 15.01.2021. godine tužiteljica preinačava tužbu na način da pored ranije istaknutih zahtjeva, a s obzirom da je tuženi poništio izbor dr E.K., s obrazloženjem da izabrani kandidat nije dostavio valjan dokaz o edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, u novom natječaju ponovo izabrao dr E.K. ističe i zahtjev da sud donese i presudu s izrekom: “Poništavaju se i Odluka prvotuženog o imenovanju direktora Doma zdravlja stari grad Mostar broj 1237/20 od 09.11.2020. godine i Zaključak Upravnog odbora provtuženog broj 1435/20 od 11.12.2020. godine.” Prvotuženi je nakon poništenja prethodnog natječaja za koji nije imao zakonskog osnova, ponovo raspisao natječaj u kojem je tužiteljicu nezakonito eliminirao. Ona je, naime dostavila ovjereno uvjerenje o državljanstvu koje je starije od 3 mjeseca, ali u tekstu natječaja je stalo i da kopija uvjerenja ne smije biti starija od 3 mjeseca. Tužiteljica koja je liječnica - specijalist, koja je diplomirala s ocjenom 10, ne može biti odgovorna za sintaktičke greške koje su učinjene u tekstu natječaja. Za ponovljeno imenovanje stoje isti navodi o diskriminaciji i dirigiranom natječaju - natječaj se raspisuje za unaprijed poznatog razloga, a provode ga aktivisti političkih stranaka strateški raspoređeni u upravne odbore (vijeća) ustanova.
Poneskom od dana 09.03.2021. godine tužiteljica uređuje i ispravlja tužbu navodeći slijedeće: Kadrovska politika vodi se u političkim stranakama koje održavaju stanje aprathejda 26 godina nakon okončanja rada, Kadrovska politika dviju stranaka - HDZ-a i SDA u Mostaru u funkciji je dogovora o podjeli grada - na dio pod konkrolom HDZ-a i na dio pod kontrolom SDA. Ta politika održava neku vrstu aparthejda i nakon četvrt stoljeća od okončanja oružanog sukoba u Mostaru. Za održavanje tog aparthejda potrebni su poslušnici i stranačka klijentela koja premrežava institucije vlasti, kao i upravne odbore javnih ustanova. Te upravne odbore stranke popunjavaju preko svojih ministara u natječajima koji su jednako namješteni kao što je i ovaj sporni. Namješteni natječaji nisu natječaji nego farsa od natječaja i uvreda gradanima. Toj politici su potrebni poslušnici. Tužiteljica je potpuno nepodobna nositeljima takve politike. Sam njen stav da traži svoja prava pokazuje da ima kičmu. Ona je ponosna na to da je diplomirala s ocjenom 10, da je specijalizira i posebno - da za svoju karijeru ne duguje ništa nikakvim političkim strankama. Osobe kao što je onda su opasnost za sistem dogovorenog aparthejda. Naime, taj se aparthejd održava preko mreže stranačkih poslušnika - preko klijentele HDZ-a i SDA, Tužiteljica se ne slaže sa stajalištem jedne članice Komisije da posao direktora zdravstvene ustanove Dom zdravlja Stari grad “nije za ženu". Dogovora o podjeli vlasti na interesne sfere drži Bošnjake u nekoj vsti mostarskog getoa - koji se eufemistično naziva istočna strana". Postojanje dva doma zdravlja, jednog na zapadnoj" strani (u ulici Hrvatskih branitelja, koju na istočnoj strani" nazivaju Bulevarom, i drugug na istočnoj strani" (u Brankovcu) ilustracija je te aparthejdnoidne podjela. Ovom na zapadnoj strani, svi šefovi službi imaju katolička imena, a na zivodima su izvješeni katolički križevi. U uvodnom dijelu Statuta te ustanove stoji da se ona osniva na temelju Zakona o ustanovama Hrvatske republike Hereceg-Bosna. Na čelu je bio donedavno kandidat HDZ-a za gradonačelnika-današnji gradonačelnik, koji kaže „Disat ćemo kao jedna duša". Da, ali sa dva plućna krila: jedno na istočnoj strani, a drugo na „zapadnoj strani. Slično je i sa drugim institucijama. Tako je Pedagoški zavod u ističnom" dijelu Grada bio 100% bošnjački (nije bilo niti jednog zaposlenog nebošnjaka. Institucija Zavod za školstvo na zapadnoj strani, koja ima istovjetne zakonske nadležnopsti propisane kantonalnim zakonom zapošljava isključivo Hrvate (100%). Imenovanje na funkcije u javnim ustanovama je strogo kontrolirani proces-kontroliran na način da se unaprijed zna koji će poslušnik biti imenovan u koju ustanovu. U funkciji toga je premrežavanje upravnih odbora stranačkim ljudima. Da nešto ne bi izmaklo kontroli. Dakle, natječaji su kontrolirani i dirigirani procesi u kojima odlučnu ulogu imaju političke stranke, a nikako kompetencije kandidata. Prosesnopravne nepravilnosti u konkretnim natječajima tako procesnopravne nepravilnosti nisu odlučno pitanje u osvom sporu, ističe da su oba natječaja (prvi, poništeni i drugi u kojem je opet izabran drugotuženi) provedeni nezakonito. Nosioci procesa uopće nisu shvatili koji se zakonski propisi primjenjuju u natječaju za izbor direktora DZ Stari grad Mostar. Misleci da se primjenjuje Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, Upravni odbor je odbio prigovor tužiteljice, proglasivši se nenadležnim. Osim toga, umjesto jasne pouke o pravnom lijeku, tužiteljici je data enigma: nije joj rečeno kojoj instituciji se podnosi prigovor, nego joj je rečeno da ima pravo na prigovor - navodno po Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima. To nije pouka o pravnom lijeku i stječe se opravdano dojam da su službe kod prvotuženog namjerno napravile zamku. U odredbi Statuta na koju se poziva prvotužení (čl. 28. Statuta) nema ovlasti za poništavanje natječaja. Kao što je navedeno, poništenjem je drugotuženom omogućena nezakonita pogodnost -popravni ispit". U drugom natječaju, krivo cijeneći uzroke propusta u dostavi dokumentacije, Komisija za srovedbu natječaja je tužiteljicu eliminirala, zanemarujući da je u tekstu natječaja nepravilna formulacija na koju se tužiteljica oslonila, pa zbog toga nije smjela trpjeti štetne posljedice. U natječaju je greškom tuženih navedeno da kopija ne smije biti starija od 3 mjeseca, umjesto da se pravilno navede da dokazi ne smiju biti stariji od 3 mjeseca. No, tužiteljica je eliminirana iz procesa, a da joj nije dat akt s poukom o pravnom lijeku. Valjda su pravnici mislili da ako je eliminira Komisija, da ona gubi prava na pravne lijekove (?!). Usput, Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima primjenjuje se na organ u kojem vlada ili vladini organi ili Parlament Federacije odnosno kantonalni, gradski ili općinski organi vlasti, prema važećim zakonima, pravilima i propisima imaju zakonito pravo da vrše nominaciju odnosno imenovanje u taj organ."Dakle, javne vlasti vrše imenovanje u organ - Upravni odbor. Upravni odbor vrši imenovanje direktora zdravstvene ustanove. Osnivač vrši imenovanje u upravni odbor (akuzativ za smijer), a Upravni odbor vrši imeovanje u zdravstvenoj ustanovi (padež- instrumental). I odredbe Zakona o zdravstevnoj zaštiti su tu jasne. Važeći propisi ne daju mjesta za primjenu rekurzije, jer upravni odbor nije organ vlasti, nego organ uprave pravne osobe - zdravstvene ustanove. No, da se i primjenjuje Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, kantonalni ministar ne bi bio odgovorni javni službenik". No, niko mu od silnih pravnika to nije objasnio. Pored toga, drugotuženi je učinio omisivni delikt, kada kao v.d. direktora nije suspendirao od primjene odluku Upravnog odbora kojom je imenovan za direktora. Naime, on je znao da je certifikat koji je pokušao podvaliti u natječaju - nevaljan. A po Statutu, dužan je suspenidirati nezakonitu odluku. Tek kad je punomoćnik tužiteljice pribavio ispravu kojom se dokazuje nevaljanost certifikata iz Goražda, pa obavijestio Instituciju ombudsmena, Upravni odbor je shvatio" nepravilnost svoje odluke. Umjesto da poništi odluku o imenovanju drugotuženog i izvrši izbor medu kandidatima koji jesu ispunjavali uvjete natječaja, Upravni odbor je poništio cijeli natječaj. Time je dao šansu drugotuženom da izade na popravni ispit, što je diskriminatoran čin. Kako ne bi znao, kad je pokazao izvrsno poznavanje propisa o upravljanju zdravstvenim ustanovama? Izabrani kandidat nema ponašajne kompetencije dok je njegova supruga bila pozitivna na COVID-19 dolazio na posao u DZ jer njegovoj supruzi sanitarni inspektor nije odredio izolaciju.. Formalno, nije prekršio mjere Da nije favorit političke stranke, vjerovatno bi bio udaljen iz DZ-a. No, s krivičnopravnog aspekta is etičkog aspekta - napravio je neoprostivu grešku, kojom je ugrozio zdravlje svojih radnih kolega i pacijenata DZ-a. Dakle, da nema zaštitu vladajuće političke stranke i njenog partnera u aparthejdu, drugotuženi bi snosio ozbiljne sankcije, a ne bi bio nagrađen funkcijom direktora zdravstvene ustanove. Nadalje, izabrani kandidat, drugotuženik u normalnom postupku nikad ne bi mogao biti izabran. On je najprije obmanuo tijela koja provode postiupak podmećuci neki certifikat koji mu je izdao Internacionalni univerzitet iz Goražda, iako je znao da je taj certifikat bezvrijedan. Zatim se oglušio o punomoćnika tužiteljice da suspendira od izvršenja odluku ovlastitom imenovanju za koju je znao da je nezakonita, time je sebi pokušao pribaviti korist, koju je i ostvarivao kao direktor dok nije otkriveno da njegov certifikat nije valjan. E.K. je cijelo vrijeme bio direktor, čak i kad to formalno nije bio. Ekspresni postupak u kojem je imenovan v.d. direktora dr Šator, samo je zamazivanje očiju. U petak, 28.08.2020. prvotuženi traži suglasnost za ovo imenovanje, u ponedjeljak 01.09.2020. ministar daje suglasnost. No, dr Š. nastavlja raditi svoje poslove liječnika, a u uredu direktora ostaje dr Kapetanović, što je bezobrazluk i vrijedanje inteligencije kandidata. Kad se uzme u obzir da je dr E.K. u nezakonito dugom razdoblju bio v.d. direktora, te da je u nezakonito provedenom, pa poslije poništenom natječaju imenovan za direktora-postaje jasno da je ovo favorit sranke na vlasti a da je natječaj ludo radovanje" za kandidate. Dakle, podvali vam nevaljane certifikate, pa mu se to progleda kroz prste, pa propusti suspendirati nezakonitu odluku o svom imenovanju, pa se ta odluka ne poništi, nego se poništi cijeli natječaj, pa mu da dadne mogućnost za izaše na popravni ispit, a dok čeka, on nastavlja obavljati funkciju direktora. Time je on favoriziran, a tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj. Tužiteljica pored do sada istanknutih zahtjeva ističe i zahtjev da Sud poništi cjelokupni postupak po konkursu za izbor i imenovanje direktoro prvotužene objavljen 04.09.2020. godine u dnevnom listu Oslobodenje i Odluku prvotuženog broj 947/20 od 28.08.2020. godine o poništenju Konkursa za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, te nalaži prvotuženom da izvrši izbor izmedu kandidata u natječaju objavljenom 28.02.2020. godine u Službenim novinama Federacije BiH i Dnevnom avozu.
Pored toga, povećava svoj zahtjev za naknadu nematerijalne štete u vidu duševnih boli izazvanih povredom osobnih prava na iznos od 6.000 KM
Podneskom od dana 29.03.2021. godine tužiteljica precizira tužbeni zahtjev na sljedeći način:
“Utvrđuje se da je prvotuženi diskriminirao tužiteljicu u provedbi natejačja objavljenog 28.02.2020. godine u Službenim novinama Federacije BiH i Dnevnom avazu, na način da je favorizirao drugotuženog kao kandidata na natječaju, te ga imenovao unatoč činjenici da nije ispunjavao uvjete, da je drugotuženog dostavio akt s nepotpunom poukom o pravnom lijeku u kojoj nema uputa kome se podnosi prigovor, te da je u ponovoljnom natječaju tužiteljicu kao kandidatkinju neopravdano eliminirao iz postupka, te joj uskratio pravo na pravni lijek na način da joj nije blagovremeno dostavio odluku o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.
Utvrđuje se da je drugotuženi pomagao u diskriminaciji tužiteljice u provedbi natječaja za direktora Dom zdravlja objavljenog 28.2.2020. na način da je dostavio nevaljane dokaze o ispunjavanju uvjeta educiranosti iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, te propustio svoju dužnost kao v.d. direktora da odluku o svom imenovanju u natječaju od 28.02.2020. godine suspkenidira (odloži od izvršenja).
Poništava se cjelokupni postupak po natječaju za izbor i imenovanje direktora prvotužene objavljen 04.09.2020. godine u Dnevnom listu „Oslobodenje" i poništava se odluka prvotuženog od 947/20 od 28.08.2020. godine o poništenju natječaja za izbor direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar.
Nalaže se prvotuženom da izvrši izbor između kandidata u natječaju objavljenom 28.02.2020. godine u Sl. novinama Federacije BiH i Dnevnom avazu u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Žalba ne odlaže izvršenje naloga o izboru i imenovanju kandidata.
Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici nematerijalnu štetu zbog povrede njenih osobnih prava da ne bude diskriminirana i duševnih boli izazvanih diskriminacijom u iznosu od KM 6.000,00 u roku od 15 dana.
Dužni su tuženici tužiteljici solidarno naknaditi parnične troškove po određenju suda.”
Poneskom od dana 29.03.2021. godine tužitelji putem punomoćnika nadopunjuju odgovor na tužbu, te navode: U kontekstu novih dokaza i činjenica je očigledno da tužiteljica više nema pravnog interesa za vodenjem postupka u vezi tačke 1. tužbenog zahtjeva i obje tačke predložene mjere osiguranja, jer ne može pobijati odluku, koja u vrijeme odlučivanja o tužbenom zahtjevu, više nije na snazi. Kako je u međuvremenu, proveden novi postupak izbora i imenovanja direktora prvotuženog, u kojem je donesena odluka, broj 1237/20, od 09.11.2020. godine, kojom se drugotuženi imenuje na mjesto direktora prvotuženog. to je jasno da ni tačka 2. tužbenog zahtjeva nije osnovana, jer potrebe za imenovanjem novog v.d. direktora prvotuženog više nema. Točka 3. tužbenog zahtjeva, predstavlja tzv. apstraktnu štetu, koju tužiteljica ni de iure ni de facto ne trpi, pa je i ova tačka petituma tužbe neosnovana, zbog čega predlažemo da se kao takva odbije. Konačno, usprkos detaljnoj analizi podneska tužiteljice od 09.03.2021. godine. nije jasan pravni osnov nove tačke preinačenog tužbenog zahtjeva. Dakle, nije jasno u čemu se ogledaju nedostaci provedenog postupka za izbor i imenovanje direktora prvotuženog objavljen 04.09.2020. godine, pa se ovim putem nova tačka tužbenog zahtjeva ne može detaljno ni ispitati, ali se, opreza radi, u cijelosti osporava. Što se tiče pravnog osnova tužbe, tuženi ukazuju na sljedeće. Kao prvo iz tužbe jasno ne proizlazi da li je pravni osnov tužbenog zahtjeva diskriminacija tužiteljice. uzrokovana imenovanjem drugotuženog za direktora prvotuženog ili je pravni osnov navodna činjenica da drugotuženi ne ispunjava uslove za takvo imenovanje, što su prema Zakonu o radu dva potpuno različita pravna instituta. Ako je pravni osnov tužbe navodna diskriminacija tužiteljice (član 12. Zakona o radu, na šta se tužiteljica u istorijatu tužbe i poziva), skrećemo pažnju na odredbe člana 8. Zakona o radu, kojima su definisani osnovi diskriminacije: zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik. vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rodenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo“. Tvrdnje i argumenti tužbe se ne mogu podvesti niti pod jedan od navedenih osnova diskriminacije, već su plod paušalnin i ničim dokazanih pretpostavki tužiteljice. te i ne zaslužuju ozbiljnu pravnu analizu. Naime, niti su u tekstu javnog konkursa uvršteni bilo kakvi diskriminatorni uslovi, niti se prilikom odlučivanja polazilo od bilo kakvog diskriminatornog osnova, tako da tužiteljica nije navela ni činjenice niti dokaze koji opravdavaju sumnju, odnosno čine vjerovatnim da je poslodavac postupio suprotno odredbama Zakona o radu o zabrani diskriminacije. Vezano za tvrdnje tužiteljice da je ista diskriminirana jer dolazi iz druge sredine. a ne iz Mostara, u prilogu se kao dokaz dostavlja dopis prvotuženog broj 41/21. od 15.01.2021. godine, iz kojeg je vidljivo da je u zadnjih 15 mjeseci kod prvotuženog zaposleno više osoba koje nemaju prebivalište u Mostaru, odnosno dolaze iz druge sredine. Također ne stoje ni tvrdnje da je tužiteljica diskriminirana zbog svojih pogleda na svijet i jer se ne želi umrežavati s utjecajnim osobama, odnosno učestvovati u stranačkom kadroviranju. U prilogu se kao dokaz dostavlja dopis GO SDA, broj 02-00/20, od 15.01.2021. godine, iz kojeg je vidljivo da je i tužiteljica, kao i drugotuženi, član stranke SDA. U ovom kontekstu skrećemo pažnju i na činjenicu da je upravo osoba, koja je unutar stranke SDA u Mostaru bila zadužena za pitanja zdravstva, bio gospodin M.S., inače višegodišnji vanbračni partner tužiteljice. Konačno, tvrdnje tužiteljice da na rukovodećim mjestima u zdravstvu nisu zastupljene žene se pobijaju ne samo opšte poznatom činjenicom da se na čelu najveće zdravstvene ustanove u BIH (KCUS Sarajevo) nalazi dr. Sebija Izetbegović. već i statistikom rukovodilaca kod prvotuženog, iz koje je vidljivo da se na 21 rukovodećoj poziciji nalazi 11 osoba ženskog i 10 osoba muškog spola. S druge strane, ako je pravni osnov tužbe tvrdnja da drugotuženi ne ispunjava uslove za imenovanje na položaj direktora prvotuženog, ističe da je tužiteljica. protiv odluke UO prvotuženog o imenovanju drugotuženog za direktora. blagovremeno uložila prigovor, ali nenadležnom tijelu. Naime, umjesto kantonalnom ministarstvu/ministru zdravstva, prigovor je predat UO prvotuženog, koji je prigovor iz ovog razloga odbacio (vidjeti odluku UO kao dokaz u prilogu). Protiv ovakvog zaključka UO prvotuženog, tužiteljica je uložila prigovor/žalbu nadležnom kantonalnom ministarstvu/ministru zdravstva, ali ovaj neblagovremeno, dakle nakon proteka roka od 15 dana, zbog čega je i taj pravni ljek, kao neblagovremen odbačen (vidjeti odluku kantonalnog ministarstva kao dokaz u prilogu). S obzirom da je tužiteljica propustila, svojom krivicom, iskoristiti pravne lijekove koji su joj stajali na raspolaganju, to ista nije ispunila preduslove za ostvarivanje sudske zaštite, zbog čega tužbu kao nedozvoljenu treba odbaciti. Vezano za zahtjev tužiteljice za naknadom štete u vidu izmakle zarade jer ista nije imenovana na mjesto direktora prvotuženog, ističe da je isti potpuno neosnovan. Naime, ne može se sa sigurnošću tvrditi da bi tužiteljica bila imenovana na mjesto direktora, sve da prvotuženi i nije bio imenovan na to mjesto, pa joj, prema stavu sudske prakse, ne pripada pravo potraživati ovaj vid štete, jer se radi o tzv. apstraktnoj šteti. Druga pravna situacija bi bila da je tužiteljica bila izabrana pa nezakonito smijenjena s mjesta direktora, što ovdje evidentno nije slučaj. Navodni duševni bolovi zbog neimenovanja tužiteljice nisu ničim ni argumentovani niti dokazani, a isto se odnosi i na dio tužbenog zahjeva za solidarnom odgovornošću tuženih za taj vid štete, tako da je i ovaj zahtjev u potpunosti neosnovan. Na temelju svega izloženog tuženi predlažu da se prijedlog za određivanje mjere osiguranja odbace, odnosno odbiju.
Na pripremnom ročištu održanom dana 06.09.2021.godine tužiteljica predlagateljica osiguranja povlači mjeru osiguranja, na koje povlačenje se tuženi- protivnik osiguranja nije protivio pa je sud rješenjem br: 58 0 Rs 220089 20 Rs, od 07.09.2021.godine utvrdio da je mjera osiguranja povučena.
Podneskom od dana 06.09.2021.godine tužiteljica precizira utvrđujući tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi:
‘’ Utvrduje se da je prvotuženi povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje — diskriminirao tuğiteljicu u provedbi natjeöaja objavljenog 28.02.2020. godine u Sluğbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i Dnevnom avazu, na način da je favorizirao drugotuženog kao kandidata u natječaju imenujuöi ga unatoč činjenici da drugotuženi nije ispunjavao ni formalne uvjete natječaja, a zatim tužiteljici dostavio nepotpunu odluku o izboru tog kandidata u kojoj nije data jasna pouka o pravnom lijeku kojem se tijelu podnosi prigovor, te je u ponovljenom natječaju neopravdano tužiteljicu eliminirao iz daljnjeg postupka, a zatim jo u tom ponovljenom natječaju uskratio pravo na pravni lijek na način da joj nije blagovremeno dostavio odluku o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.’’
Podneskom od dana 04.10.2021..godine tužiteljica konačno precizira utvrđujući tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude, povećava zahtjev zanakandu štete sa 6.000,00 KM, na 8.500,00 KM, dok u ostalom dijelu zahtjev ne mijenja.
Na zapisnik s pripremnog ročišta od dana 06.09.2021.godine tužiteljica povlači mjeru osiguranja, na koji prijedlog punomoćnik tuženih nije prigovarao o čemu je sud odlučio pravomoćnim rješenjem broj gornji od dana 07.09.2021.godine.
Tijekom dokaznog postuipka provedceni su dokazi uvidom i čitanjem u :
Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica L.O. izjavi da je uposlena u Domu zdravlja Stari Grad, od 15.04.2015. godine na mjestu dr. specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, na funkciji šef službe za fizikalnu medicine i rehabilitaciju, a prije toga, od 2012.godine je radila u sklopu bolinice kao i svi uposlenici Doma zdravlja Stari Grad. Ne spori da kod prvotužene na rukovodećim pozicijama poput šefova odjela i sl. ima uposlenih žena i žena koji ne žive u Mostaru. Izjavi da je završila medicinski fakultet u Sarajevu, specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije također u Srajevu, te da je diplomirala ocjenom 10. Na sporni natječaj se prijavila jer je ispunjavala sve uvjete iz tog natječaja, imala je urednu svu potrebnu dokumentaciju, a motivi za prijavu za natječaju su da pokuša uvesti red u tu zdravstvenu ustanovu, u kojoj nema reda jer se zapošljava kadar bez ikakvog reda po obiteljskim linijama, nema adekvatnih uvjeta za rad u Domu zdravlja, dakle sve više liči na improvizaciju nego na zdravtsvenu ustanovu. Kao primjer uposlenja po obiteljskoj liniji navodi obitelj A.J. koji radi kao pravnik u toj ustanovi, u istoj je uposlen i njegov brat, njegova snaha - žena od brata, te supruga od sestrinog sina. A.J. je imao veliku ulogu u ovom natječaju, međutim isti se nigdje ne spominje, iako je kao šef pravne službe, prisustvovao svim Upravnim odborima prvotužene.Osim ove obitelji kod prvotuženog su uposleni i članovi obitelji drugotuženog- dr.E.K. i njegova supruga, te njegov sin. Supruga mu je specijalista u komisji za bolovanje, u kojoj je dr E.K. prije bio. Navodi da nije član niti jedne političke stranke, a nije nikada bili član SDA. Nakon što joj je na glavnoj raspravi prezentiran evidencijski karton članstva s njenim podacima izjavi da ga vidi prvi put, da se stvarno nikad nije susrela sa ovim kartonom, da su osobni sobni podaci u kartonu njeni podaci i to datum rođenja, mjesto rođenja, ime oca, JMBG, da je njeno ime pravilno uspisano,ali ne i prezime, jer se preziva O., a ne O., kako piše u kartonu. U kartonu nije njen rukopis, ni rukopis M.Š., s kojim je bila u izvanbračnoj zajednici, a koji je obnašao funkciju predsjednika Odbora za zdravstvo i porodicu savjeta KO SDA HNK, pa joj je poznat njegov potpis.. Ne zna da li je gdin M.Š. povodom ovog natječaja lobirao za njen izbor na mjesto direktora prvotuženoog. Njena kolegica dr.M.F., član Komisije za provedbu natječaja je prokomentarisala pred još dvije članice komisije B.B. i Lj.M. da mjesto direktora na koje se prijavila tužiteljica nije za ženu, da žena ne može raditi taj posao biti direktor, da je to teško raditi, na što su ove dvije članice bile iznenađene i zatečene takviom izjavom, čak su rekle dr. M.F. da ih čudi da to od nje čuju, da bi kao žene trebalo da daju podršku i da nema takvih poslova koje žena ne može raditi. Drugotuženi je imenovan za v.d. direktora 2019. godine, a imenovan je dva puta na razdoblje od po 6 mjeseci od 03/2019 do 03/2020.godine. Kad je poništen prvi natječaj drugotuženi dr.E.K. je premješten na funkciju v.d pomoćnika v.d.direktora, koju je obavljao u uredu direktora gdje je bio svo vrijeme prije toga. Dok je obavljao funkciju v.d. direktora dr Š. je radio u svojoj ordinaciji, obavljajo svoje svakodnevne poslove i kao doctor, a određenu dokumentaciju koju je trebao potpisati donosili su mu potpis u njegovu ordinaciju, tako da za svo to vrijeme dr. Š. nije radio u uredu direktora. Za vrijeme trajanja natječaja, nakon izbora dr E.K. na poziciju direktora prvi put, kad je dr. E.K. nakon razrješenja imenovan za v.d. pomoćnika v.d. direktora te kad je ponovo izabran na poziciju direktora osjećala se poniženo i degradirano, kako se i sada osjeća, teško je prolaziti kroz sve to, uvijek je na natječaju bila jedini kandidat koji ispunjava sve uvjete natječaja, što je u ovom slučaju bilo zanemareno. U komunikaciji s blsikim osobama u kući i obitelji je imala problema jer je sve to teško podnosila kao i obitelj zajedno s njom, ali nije tražila nikakvu stručnu pomoć. Nije tražila ništa što ne može regularno dobiti, školovala se, ulagala u sebe,a u ovom slučaju su je doveli u situaciju da se provjerava njena diplomu medicinskog fakuleteta , jer je komisija tražila da dostavi original diplome, a u isto vrijeme prihvataju se diplome iz Goražda, Kiseljaka. Poznata joj je, kao i mnogim drugima uposlenim u Domu zdravlja Stari grad komunikacija između drugotuženog i S.M., predsjednika GO SDA, poznato joj je da je dr. E.K. primao privatne pozve od S.M. u noćnim satima, obavljao privatne preglede S.M. roditelja, međutim toj komunikaciji nije prisustvovala, o istoj nema neposredenih saznanja, nego saznanja rekla – kazala, koja saznanja ima od strane uposlenika Doma zdravlja koji su za to čuli, a sve što se priča znači da nešto ima. Ona nema nikakvu komunikaciju sa S.M.. Nije bila ni u čestoj komunikaciji sa dr E.K., ali kad joj je imenovani trebao dati na uvid dokumentaciju s kojom se prijavio na prvi natječaj, što je i učinio, nakon što je pregledala istu uočila je te nepravilnsoti, nakon čega je dr. E.K. pitao da li su svjesni svih činjenica o njegovom imenovanju i s podsmmjehom joj rekao ‘’sretno vam dalje’’, što je njoj tada bilo jako ružno, zbog čega se loše osjećala nakon toga, ali nije odustala od ostvarivanja svojih prava. Pravili su je budalom kao da je nepismena pa ne zna ni pročitati, sve joj se u životu poremetilo radi toga, ispala je iz kolosjeka u svom privatnom životu. U svom iskazu navodi da je imala prigovor na sastav Izborne komisije povodom natječajaza izbbor direktora prvotuženog obajvljenog dana 28.02.2020. godine iz razloga što je jedan od članova komisije imao manju stručnu spremu u odnosu na nju i ostale članove koje su ispitivali članove koji su birani, koji prigovor je uvažen. U tom istom natječaju isticala je i prigovor na način na koji su intervjuirani prijavljeni kandidati, jer je dio intervjua obavljan putem e mail komunikacije, a htjela je usmeni način komunikacije koji prigovor je također uvažen, pa je intervju obavljen licem u lice. Prema njenom saznanju na prvom natječaju je bilo prijavljeno troje kandidata, a jedan kandidat je odustao od mail komunikacije, a nakon okončanog natječaja primila je obavijest o izboru kandidata za direkora prvotužene, na koju obavijest je uložila prigovor. Isticala je i prigovor na sastav članova Izborne komisije vezano za natječaj za izbor direktora prvotuženog objavljen dana 04.09.2020. godine, jer je član komisije, možda čak i predsjednik komsije bila gospođa M.Š. čiji je sin uposlen u DZ kao doktor medicine, pa je smatrala da se radi o sukobu interesa. Izborna komisija ju je pozivala tom prilikom da upotpuni svoju prijavu na način da priloži originalnu diplomu Medicinskog fakulteta, budući je priložila Uvjerenje o diplomiranju, pa je naknadno dostavila i originalnu diplomu. Ne sjeća se da li je bilo prijavljenih i drugih kandidata na ovom natječaju, a proceduri povodom ovog natječaja tražila je pristup informacijima o drugotuženom odnosno uvid u određenu dokumentaciju, što joj je omogućeno.
Drugotuženi E.K.saslušan u svojstvu parnične stranke izjavi da je uposlen kod prvotuženog od 1999.godine, supruga mu radi kod prvotuženog od 1998, a sin od 2017. godine, dok mu je stariji sin uposlen u Katonalnoj bolnici Dr Safet Mujić i isti nikada nije bio uposlen u Domu zdravlja Stari Grad. Nikada nije bio u kući S.M. niti njegovih bližih srodnika, jednom u životu je primio na pregled njegovg sina na molbu tadašnjeg direktora jer se stvar doimala nešto komplicirana. Nije mu ništa poznato u vezi raspoređivanja kadrova vladajućih stranaka na pozicjije u upravnim odborima zdravstvenih ustanovama. Prije raspisivanja natječaja o izboru direktora prvotuženog objavljenog dana 28.02.2020. godine bio je na funkciji v.d. direktora, a prije toga šef službe za porodičnu medicinu. Kod prvotuženog postoji samo kancelarija direktora, pomoćnik direktora za medicinske poslove nema kancelariju. Nije imao saznanja o eventulnoj pravnoj nevaljanosti dokumnetacije koju je priložio kao kandidat na tom natječaju, a edukaciju koju je pohađao je vršila akreditirana visokoškolska ustanova. Tim edukacijama prisustvovali su i drugi zdravtsveni radnici, koji su na temelju edukacije kod iste viskokoškolske ustanove, odnosno na temelju istih certifikata o zdravtsvenom menadžmentu bili birani na mjesto direktora zdravstvene ustanove, konkretno dr H. koja je s njim bila na istom edukacijskom programu, za koju ima saznanja preko kolega s kojima održava veze u Sarajevu, da je birana u menadžemnt rehabilitacijskog centra Fojnica na temelju certifikata koje smo u istom programu dobili. U 7/2020 je došao dopis sa suda da je punomoćnik kolegice Ohran dostavio mišljenje Federalnog ministarstva zdravtsva po kojem Internaionalni Univerzitet Goražde nema ovlaštenje Federalnog Ministarstva zdravstva da provodi edukacije iz zdravtsvenog menadžmenta, koju informaciju je prvotužena proslijedila istom Ministarstvu i Upravnom odboru prvotužene kao i ombudsmenu za ljudksa prava, nakon čega je došlo do poništenja odluke o njegovom izboru na mjesto direktora prvotužene temeljem natječaja iz 02/2020.godine, pa ga je nakon poništenja te odluke vršitelj dužnosti direktora imenovao pomoćnikom direktora za medicinska pitanja, koju funkciju je obavljao ugalvnom zajedno s dr. Š. u dijelu dana u kancelariji direktora, jedan dio dana je provodio radeći u ambulanti porodične medicine, a određeni dio vremena i u službi za medicinu rada. S direktrom dr Š. je imao svakodnevno razgovore. Ne smatra da bi prvotuženi baš njega favorizirao kao kandidata na oba provedena natječaja za izbor direktora provtužene, a nema saznanje ni o tome da je bilo koji kandidat bio favorit SDA u oba provedena natječaja. Za v.d direktora prvotuženog je imenovan dva puta, prvi put na razdoblje od 6 mjeseci, a drugi na 3 mjeseca, koju dužnost je prestao obnašati razriješenjem s dužnosti, pa je potom preuzeo funkciju direktora. Nakon što je poništeno njegovo prvo imenovanje za direktora, odlukom v.d. direktora je raspoređen na mjesto pomoćnika direktora za medicniska pitanja, jer ne postoji funkcija zamjenika direktora. Potpisao je i ugovor o radu za to radno mjesto. Nije mu poznato je li v.d. direktora dr Š. pribavio suglasnost Upravnog odbora prvotužene za to imenovanje. Ustanova u Goraždu koja mu je izdala certifikat koji je priložio u dokumentaciji na natječaj za izbor direktora prvotužene ima akreditaciju agencije za visoko obrazovanje BiH i u tom aspektu su oni i tada i sada zadovoljavali kriterije visokoškolske ustavnove za visoko obrazovanje a prihvata činjenicu da je Federalno Ministarsvo zdravstva prema svojim ingerencijama tu mogućnost dalo samo jednoj viskokoškolskoj ustanovi u Fedraciji. Pohađao je kurseve koji nisu formalno obrazovanje kod drugih ustanova koje nisu studiji 1, 2 ili 3 stupnja, na način da je prvi stupanj tog obrazovanja završio u Fedralnom Zavodu za javno zdravstvo 2016. godine u Sarajevu, gdje je otišao jer je bilo blizu, a tada nije znao koja ustanova je ovlaštena za te vrste eduakcije. 2017. godine je pohađao drugi stupanj, a 2018. godine treći stupanj u Goraždfu iz razloga što mu je edukacija u Goraždu bila znatno jeftinija nego u Sarajevu. Nije mu poznato da ovlaštene ustanove za ovu vrstu edukacije određuje Federalno Ministarstvo zdravstva, poznavao je sve elemente statuta prvotužene, Pravilnika o radu a ni u jednom članku tih propisa se ne spominju ovlaštenja Federalnog Ministarstva zdravstva. Sada zna da je podzakonskim aktom Federalnom Ministarstvu zdravstva dato to ovlaštenje. Za vrijeme dok je obavljao drugi mandat v.d direktora, u 09/2019.godine upisao je postdiplomski studij na viskoškolskoj ustanovi Univerzitet u Travniku fakultet u Kiseljaku, nastavu je počeo pohađati krajem devetog mjeseca 2019. godine. Prema internim aktima prvotužene dužan je izvijestiti Federalno Ministarvo zdravstva ako se u toj ustanovi donese nezakonita odluka od strane Upravnog odbora. Na dužnost koju je obavljao po rješenju vd direktora Dr.Š. trenutno nitko nije imenovan,a to radno mjesto nije bilo popunjeno dok je on obavljao dužnost v.d. direktora. Naime, to mjesto je popunjeno kad je v.d. direktora odlučlo da imenuje pomoćnika direktora za medicinska pitanja, a odluku o potrebi o imenovanju istog donosi v.d.direktora sam po njegovoj procjeni.Dok je obnašao dužnost v.d. direktora prvotužene nije donio odluku o popunjavanju radnog mjesta pmoćnika direktora za medicinska pitanja, a isto je nepopunjeno od osnutka prvotužene. Zajedno s dr. Šatorom se konzultirao o svim važnim pitanjima za ustanovu, a dominirali su probelmi vezani za pandemiju i vanredne okolnosti, zajedno su donosili odluke u kojima je dr Šator uvažavao njegovo iskustvo vezano za navedenu problematiku, tako da nije dobivao radne naloge od Dr. Š. ni pismeno ni usmeno.
Iz izjave saslušanog svjedoka M.Š. proizilazi da je predsjednik Upravnog odbora prvotužene, da mu nije poznato ništa o raspoređivanju kadrova vladajućih stranaka na pozicije u Upravnim odborima zdravtsvenih ustanova, da nije član HDZ, niti u istoj stranci obavlja ikakvu funkciju , te da nije bio u nekom odboru u HDZ, ali je bio u temeljnoj organizaciji HDZ u svom selu, što ne smatra bitnim, a po automatizmu po toj funkciji je ujedno i član Općinskog odbora HDZ-a BiH Stolac.. Tužiteljica je povodom raspisanog natječaja na mjesto direktora prvotužene dostavila prigovor Upravnom odboru prvotužene koji organ je na svaki prigovor tužtieljice odgovorio, sazvao sjednicu Upravnog odbora i pripremio odogovor. Povodom prigovora tužiteljice na imenovanje direktora u prvom natječaju Upravni odbor prvotužene je donio odluku da nije bilo propsuta o imenovanju direktora i takav odogovor poslao tužiteljici. Prigovor je odbačen zbog nenadležnosti, a tužiteljica upućena na nadležnu insttuciju, odnosno na Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima sa naznakom broja službenih novina u kojima je taj Zakon objavljen, kakva je uobičajena praksa ovog organa u svim natječajima, a sve iz razloga što Upravni odbor smatra da se ministru podnosi prigovor, a da Upravni odbor prvotužene nema funkciju odogovornog javnog službenika jer o konačnom imenovanju odlučuje ministar. U radu Upravnog odbora prvotužene u postupku provođenja izbora direktora prvotuženog nije bilo pritisaka na njega i ostale članove odbora od strane bilo koje političke stranke ili pojedinca, jedino ga je odvjetnik K. zvao na mobitel, dok ostali nisu, a odvjetnik K. mu je tom prilikom tražio da tužiteljica dobije na uvid podatke i dokumentaciju o izboru direktora, što joj je i omogućeno. Misli da tužiteljici nije dostavljena obavijet o izboru direktora u drugom natječaju, jer je Upravni odbor dobio izvještaj Komisije gdje je bio samo jedan kandidat, jer su dva kandidata u prethodnoj konkursnoj proceduri eliminirana, o čemu su upoznati iz zapisnika Komisije. Ostale kandidate nisu obavijestili jer su smatrali da one koji su eliminirani u prethodnoj natječajnoj proceduri zbog nepotpune dokumentacije nisu trebali obavještavati, a tužiteljica nije dostavila diploma pa je njena prijava odbačena zbog Uvjerenja o državljanstvu koje je bilo starije od 3 mjeseca. Nema saznanja da je bilo koji kandidat na oba natječaja bio favorit prvotuženog ili neke političke stranke.
Iz izjave saslušanog svjedoka I.S. proizilazi ne zna ništa o raspoređivanju kadrova vladajućih stranaka u Upravnim odborima zdravstvenih ustanova, da se kandidati izaberu prema rezultatima natječaja, što joj je poznato jer je bila u Upravnom vijeću Zavoda za javno zdravstvo HNŽ, u koji organ je izabrana kao jedan od kanddata koji je prošao natjčajnu procedure, te da se ne prepoznajete u izrazu kadrovi vladajućih stranaka. Član je HDZ-a BiH , te članica aktiva žena HDZ u županijskom odboru zajednice žena HDZ BIH.
Iz izjave saslušanog svjedoka M.F. proizilazi da joj ništa nije poznato o okolnostima na koje je predložena da svjedoči, da je bila članica Komisije za provedbu natječaja za imenovanje direktora prvotužene, ali ostalim članovima Komisije nije iznosila svoje stavove da to nije pozicija za ženu , jer bi u tom slučaju govorila i protiv sebe, jer je borac i feministkinja, nikad niko nije stajao iza njenog rada iza njenih leđa, a smatram da žena može da obnaša funkciju direktora.
Iskaze parničnih stranaka sud je cijenio imajući u vidu njihovu zainteresiranost za uspjeh u sporu, dok je iskazima salušanih svjedoka poklonio vjeru u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima provedenim u postupku.
Uvidom u materijalnu dokumentaciju utvrđeno je slijedeće:
Uvidom u Poziv od 02.04.2020. godine evidentno je da je usmeni intervju koji je zakazan za 25.03.2020. godine odgođen zbog pandemije virusom COVID-19 i evidentno je da je E.K. pozvan da pristupi Pismenom intervju putem maila 06.04.2020. godine.
Uvidom u e-mail od 06.04.2020. godine evidentno je da je održan intervju ispitivanje kandidata putem emaila dana 06.04.2020. godine u 11:30 sati i utvrđeni pojedinačni rezultati kandidata, na način da je E.K. osvojio na pitanju Opći menadžment – zdravstveni menadžment: sličnosti i razlike, 15 bodova, na pitanju potrebna znanja i vještine zdravstvenih menadžera 15 bodova i na pitanju pravilnici u primjeni u javnoj zdravstvenoj ustanovi 15 bodova, dok je Lejla Ohran na pitanju opći menadžment – zdravstveni menadžment sličnosti i razlike osvojila 14 bodova, na pitanju Potrebna znanja i vještine zdravstvenih menadžera osvojila 14 bodova i na pitanju pravilnici u primjeni u javnoj zdravstvenoj ustanovi 10 bodova.
Nakon održanog pismenog intervjua i izvršenog ocjenjivanja prispjelih odgovora na postavljena pitanja Komisija konstatirala da su kandidati A.V., L.O., E.K. i E.Č. potvrdili svoje učešće na zakazanom pismenom intervjuu, no ipak dva kanidata nisu sudjelovala i to A.V. i E.Č., pa je Komisija za provođenje natječaja za izbor i imenovanje direktora J.U. Dom zdravlja Stari Grad nakon provedenog postupka utvrdila Rang listu kanidata: 1.E.K. I 2. L.O., što je razvidno iz Zapisnika Komiosije od 06.04.2020.godine.
Uvidom u zaključak br 534/20 od 20.05.2020. godine proizilazi da je odbačen prigovor tužiteljice L.O. od 14.05.2020. godine, zbog nenadležnosti, dopušten tužiteljici uvid u nmatječajnu dokumentaciju, a iz obrazloženja Zaključka proizilazi da je tužiteljica obavještena dana 04.05.2020. godine da se prigovor podnosi sukladno Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima („Službene novine FBiH“ broj. 12/03, 34/03 i 65/13), jer je iz odredbi navedenog zakona evidentno je da Upravni odbor nije nadležan za rješavanje po prigovorima na Odluku o konačnom imenovanju.
Uvidom u Uvjerenje Univerziteta u Travniku, Fakultet z amenadžment I poslovnu ekonomiju broj 02-F-462/20 od 22.07.2020. godine evidentno je da je E.K. stekao zvanje Magistar ekonomije iz oblasti Zdravstvenog menadžmenta.
Uvidom u Odluku broj 945/20 od 28.08.2020. godine evidentno je da je dr. E.K. razriješen dužnosti direktora s danom 28.08.2020.godine jer je naknadno utvrđeno da je u natječajnoj procedure dostavio certifikat od ustanove koja nije ovlaštena za provođenje edukacije iz oblasrti zdravstvenog menadžmenta u smislu Pravilnika o kontinuiranoj profesioanalnoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta..
Uvidom u Zaključak broj 946/20 od 28.08.2020. godine evidentno je
Uvidom u Odluku broj 947/20 od 28.08.2020. godine evidentno je da se poništava konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari Grad Mostar raspisan u Službenim novinama FBiH I Dnevnom avazu od 28.02.2020.godine zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima kojima se reguliraju uvjeti za izbor direktora , te naloženo menadžmentu Doma zdravlja Stari Grad da z anarednusjednicu Upravnog odbora pripremi odluu o raspisivanju natječaja za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari Grad Mostar sukladno Statutu i podzakonskim provedbenim propisima.
Uvidom u Dopis br. 948/20 od 28.08.2020. godine evidentno je da se predsjednik Upravnog odbora obraća ministru dr. sc. Goranu Opsenici sa zahtjevom za davanje saglasnosti na prijedlog imenovanja v.d. direktora dr. E.Š. u J.U. Dom zdravlja Stari Grad Mostar koji je donijeloUpravno vijeće J.U. Dom zdravlja Stari Gard na sjednici održanoj 28.02.2020.godine za razdoblje od 29.08.2020.do okončanja postupoka izbora I imenovanja direktora ,a najdulje 3 mjeseca.
Uvidom u suglasnost broj 06-02-33-417/20 od 31.08.2020. godine evidentno je da je data suglasnost za imenovanje dr. E.Š. za imenovanje v.d. direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar.
Uvidom u Suglasnost br. 06-02-33-2142/20 od 04.11.2020. godine evidentno je da je data prethodna suglasnost na prijedlog Upravnog vijeća J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar kojim se dr. E.K. imenuje za direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar, na razdoblje od 4 godine.
Uvidom u Odluku br. 961/20 od 01.09.2020. godine evidentno je da je raspisan Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Javne ustanove Dom zdravlja Stari grad Mostar s utvrđenim uvjetima i kriterijima za raspisivanje istog: opći uvjeti: 1. da je državljanin BiH, 2.da je stariji od 18 godina, 3.da ima opću zdravstvenu sposobnost, 4.da nije otpušten iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na nivou BiH u razdoblju od tru godine prije dana objavljivanja upražnjene pozicije I 5.da nije obuhvaćen odredbom člana IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine, te posebni uvjeti:
Uz prijavu na Javni konkurs kandidat treba da priloži sljedeće originalne ili od nadležnog organa ovjerene fotokopije dokumenata ne strije od tri mjeseca i to:
Sukladno navedenoj odluci raspisan je Natječaj za izbor i imenovanje direktora J.U. STrai Grad Mostar pod br: 962/20, od 01.09.2020.godine.
Uvidom u Suglasnost Ministarstva zdarvstva, rad ai socijalne skrbi Mostar br: 06-02-33-417/20, od 31.08.2020.godine data je prethodna suglasnost a imenovanje dr. E.Š. za vbršitelja dužnosti Javne ustanove Dom zdravlja Stari Grad do okončanja postupka imenovanj adirektora,a najduže tri mjeseca.
Uvidom u Odluku broj 1237/20 od 09.11.2020. godine evidentno je da je dr. E.K. imenovan za direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar za mandatni period od 4 godine počevši od 10.11.2020. godine.
Uvidom u Odluku br 959/20 od 01.09.2020. godine evidentno je da se dr. E.Š. imenuje za v.d. direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar., s mandatom od 29.08.2020.godine do okončanja postupka izbora i imenovanja direktora, a najduže do tri mjeseca.
Uvidom u dopis broj 05-33-3597-1/20 od 09.09.2020. godine evidentno je da FMZ nema ovlaštenja kojim ovlašćuje određene visokoškolske ustanove za postdiplomski studij iz zdravstvenog menadžmenta (magisterij i doktorat) ili akt kojim daje suglasnost na njihove postdiplomske programe.
Člankom 66. stavak (6) Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Službene novine Federacije BiH, br. 46/10 i 75/13) utvrđeno he da ravnatelj zdravstvene ustanove mora imati medicinski, stomatološki odnosno farmaceutski fakultet, najmanje pet godina radnog iskustva u struci, imati znanje o zdravstvenom menadžmentu koje dokazuje certifikatom o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta ili završenom postdiplomskom studiju iz zdravstvenog menadžmenta, te ispunjavati i druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.
Iz navedene odredbe je vidljivo da se dokazom o znanju iz oblasti zdravstvenog menadžmenta smatraju alternativno: 1) certifikat o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta ili 2) završena specijalizacija iz zdravstvenog menadžmenta ili 3) završen postdiplomski studij iz zdravstvenog menadžmenta. U proceduri javnog natječaja kojom se oglašava radno mjesto ravnatelja zdravstvene ustanove, kandidat je dužan da priloži jedan od navedenih dokaza.
Uvidom u Dopis broj 02-01/21 od 14.01.2021. godine evidentno je da KO SDA HNŽ upućuje da se za evidenciju članstva dr. L.O. u SDA, obrati GO SDA na adresi Rade Bitange 13, koji je nadležan za vođenje evidencije članstva.
Uvidom u Potvrdu o mjestu prebivališta uposlenika broj 41/21 od 15.01.2021. godine evidentno je da u Domu zdravlja Stari Grad ima uposlenika koji imaju prebivalište i u drugim mjestima osim Mostara.
Uvidom u Potvrdu o spolnoj strukturi uposlenika na rukovodećim pozicijama u ustanovi brj 42/21 od 15.01.2021. godine evidentno je da se na rukovodećim pozicijama nalazi 11 osoba muškog i 11 osoba ženskog spola.
Uvidom u dopis broj 02-007/20 od 15.01.2021. godine evidentno je da je L.O. iz M., … uredno završila reevidenciju 27.06.2017. godine kojom potvrđuje da je član SDA.
Također je evidentno da je M.Š. bio predsjednik Odbora za zdravstvo i porodicu, Savjeta KO SDA HNK u mandatnom periodu 2015-2019. godine. Također uistom mandatu g. M.Š. je bio član KO SDA HNK.
Uvidom u listu sa web stranice SDA, Izvršnog odbora SDA HNK evidentno je da L.O. nije član Izvršnog odbora.Uvidom u listu sa web stranice SDA, Asocijacija mladih SDA Konjic evidentno je da L.O. nije član Asocijacije mladih SDA Konjic. Uvidom u evidencioni karton člana GO SDA Mostar . Odbor gradskog područja S6 evidentno je L.O. član SDA.
Uvidom u Zaključak br 1435/20 od 11.12.2020. godine evidentno je da Upravni odbor J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar nije nadležan za odlučivanje po prigovoru L.O. koji je imenovana podnijela protiv svih odluka koje su prethodile imenovanju direktora DZ Stari Grad, s naznakom da će se prigovor s prilozima dostaviti na odlučivanje Ministru zdravstva, rada i socijalne zaštite u Vladi HNK-a, kao stvarno nadležnom za odlučivanje.
Cijeneći sve provedene dokaze, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, shodno čl.8. Zakona o parničnom postupku FBiH (“Sl. novine FBiH” br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15-dalje ZPP) riješeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Među strankama je nesporno da su tužiteljica i drugotuženi bili kandidati prijavljeni na javne natječaje za izbor direktora prvotužene. Nije sporno ni to da tužiteljica nije član SDA. Sporno je da li je tužiteljica diskriminirana prilikom donošenja odluke o izboru najpovoljnijeg kandidata za direktora prvotužene, te da li su na zakonit način provedene procedura raspisivana drugog javnog natječaja, kao i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice.
Pravni osnov tužbenog zahtjeva razmatran je u okviru odredbi Zakona o zabrani diskriminacije u daljnjem tekstu ZZD (Sl. novine Federacije BiH broj 59/09, 66/16).
Odredbom čl.2. ZZD, propisano je da će se diskriminacija, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključenje, ograničenje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim I iretpostavljenim osnovama prema bilo kojoj osobi ili grupi osoba na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja I spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojoj osobi onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
Sukladno odredbama članka 3.ZZD, neposredna disckriminacije je svako različito postupanje po gore navedenim osnovama, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla da bude dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe ili drugih osoba u sličnim situacijama, a posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj naizgled neutralna odredba kriterij ili praksa ima ili bi imala efekt dovođenja neke osobe ili drugih osoba u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druge osobe.
Člankom 4. istog ZZD određeni su i ostali oblici diskriminacije, pa tako se između ostalog, uznemiravanje smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj ponašanje vezano uz jedan od gore navedenih osnova ima za svrhu ili čiji je efekat povreda dostojanstva osobe i stvaranje zastrašujućeg neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog ambijenta. Pod mobingom se podrazumijeva svaki oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu, koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu, čija je svrha ili posjedica degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa zaposlenog.
Uznemiravanje je dakle svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 2. stavak1. Zakona o zabrani diskriminacije koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe. Uznemiravanje ima za cilj neku osobu poniziti odnosno emocionalno i psihološki iscrpiti zbog njene karakteristike ili pripadnosti određenoj skupini.
Odredbom čl.6. ZZD propisuje da se ovaj zakon primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, općinskih institucija i tijela, te pravnih osoba s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, u svim a posebno u sljedećim oblastima života...a) zapošljavanju, rada i radnih uvjeta, uključujući pristup zaposlenju, zanimanju i samozapošljavanju kao i radne uvjetre naknade, napredovanja u službi i otpuštanja sa posla...
Čl.12. ZZD propisano je da su osobe ili grupe osoba koje su izložene bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni da podnesu tužbu i da traže: utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije); zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili se može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije); da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta prouzročena povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za nadoknadu štete), s tim da kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, zahtjevi mogu istaknuti zajedno (kumulativno) u jednoj tužbi o kojoj se odlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva.
Čl.15. st. 1. i 2. ZZD propisano je da u slučajevima kada osoba ili grupa osoba navode činjenice u postupku iz članka 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršitelj dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave, a u slučajevima u kojima osoba smatra da je snosila posljedice diskriminacije.
Prema odredbi čl.14. Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama uživanje prava i sloboda predviđenih Konvencijom osiguravaju se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože,jezik, vjeroispovjest, političko i drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Dakle, suština nejednakog postupanja jeste neposredna diskriminacija koja je propisana i čl. 3. Zakonom o zabrani diskriminacije i kojom se kaže da je neposredna diskriminacija svako različito postupanje po osnovama određenim u čl. 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neka osoba ili grupa osoba dovedena ili je bila ili je mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe ili grupe osoba u sličnim situacijama.
Pravilnom primjenom materijalnog prava, slijedom označenih činjeničnih utvrđenja, sagledavanim u odnosu na predmet raspravljanja omeđen tužbenim zahtjevom tužitelja, proizlazi zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
Naime, slijedom jurisprudencije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sadržanoj u Odluci o Dopustivosti broj AP-1079/18 od 6. juna 2018. godine, u skladu sa kojim, prihvatajući izraženi stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sadržan u njegovoj presudi broj. 65 0 Rs 178479 16 Rev od 28. 11. 2017. godine, da prema odredbama članka 2. stavak 1. Zakona o zabrani diskriminacije diskriminacija je definirana kao svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekala, veze sa nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
Pod isključivanjem se podrazumijeva da je određenoj grupi onemogućen pristup određenim pravima i slobodama, a drugima nije, ograničavanje znači da je određenoj grupi osoba, zbog njihovih karakteristika, uživanje određenih prava i sloboda omogućeno ali sa ograničenjem, ne u istoj mjeri kao ostalim, dok davanje prednosti je situacija u kojoj je jedna grupa u povlaštenoj poziciji, iako za to nema zakonskih uvjeta. Osnovni elementi diskriminacije su različiti i nepovoljan tretman pojedinca koji je rezultat državnih mjera kojim se zahtjeva određeno pojašnjenje, nameću ili negiraju određene kvalifikacije, daju ili negiraju mogućnosti i uporednih grupa osoba koje su u istoj ili sličnoj situaciji tretirane povoljnije, odnosno poređenje sa drugim osobama koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji, a koja je znatno povoljnija za te osobe spram onoga što uživa diskriminirani.
Na temelju čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Kod dokazivanja postojanja diskriminacije postoji princip podjele tereta dokazivanja između tužitelja i tuženog. Obaveza tužitelja, žrtve diskriminacije, je da dokaže činjenice na osnovu kojih se može zaključiti da je došlo do diskriminacije, odnosno, mora dokazati da je došlo do različitog tretmana, dok tuženi, osoba za koju se tvrdi da je izvršila diskriminaciju može pobiti postojanje iste na dva načina i to da tužitelj nije u istoj ili sličnoj situaciji sa osobom sa kojom se poredi i da se različit tretman ne zasniva na temelju za koji se tvrdi da se zasniva.
Prema čl.12. Zakona o zabrani diskriminacije navodni prekršitelj dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije.
Pod teretom dokazivanja u ovom postupku podrazumjeva se dužnost tuženog da dokaže neku činjenicu ili neko činjenično stanje (predloži dokaz ili dokaze za neku činjenicu odnosno činjenično stanje za koju tužiteljica navodi da je diskriminacijska).
Iz odredbe čl.15. Zakona o zabrani diskriminacije proizilazi da žrtva eventualne diskriminacije nije dužna dokazivati diskriminaciju sa stupnjom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Standard vjerojatnosti koje je tužiteljica dužna dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njenog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije iz bilo kog razloga.
Iz navedenog proizilazi da je tužiteljica kao žrtva eventualne diskriminacije bila u obvezi da uvjeri sud da je tuženi izvršio radnju zbog koje je protiv njega podnesena tužba i učini vjerojatnim da postupanje tuženog prilikom donošenja osporavanih odluka prvotuženog odnosno neopravdanom eliminiranju tužiteljice iz postupka izbora direktora po ponovno raspisanom javnom natječaju od 04.09.2020.godine, te uskraćivanju tužiteljice na pravni lijek nedostavljanjem joj blagovremeno odluke o imenovanju s poukom o pravnom lijeku što predstavlja akt direktne ili indirektne diskriminacije. Na tužiteljici je ležao teret dokazivanja da postoje određene činjenice na kojima se može utemeljiti presumpcija o postojanju izravne ili posredne diskriminacije na koji je način došlo do povrede jednakog postupanja. Nakon toga teret dokaza je na tuženom koji mora dokazati da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja.
U konkretnom slučaju tužiteljica je morala učiniti vjerovatnim da je do diskriminacije došlo i sudu na te okolnosti prezentirati činjenice. Samo tvrdnjom „da je favoriziran kandidat koji je pripadnik političke stranke koja je na vlasti, a da je natječaj ludo radovanje'' ne navodeći o kojim se političkim opcijama radi, odnosno da je došlo do povrede prava na jednako postupanje u svezi s poravom na javni poredak javnim služmbama iz čl. 2. Ustava Federacije BiH, odnosno prava na pristup javnim službama pod općim uvjetima jednakosti iz čl. 25.paragraf c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, tužiteljica nije uvjerila sud da je prvotuženi izvršio radnju zbog koje je protiv njega podnesena tužba i učinio vjerovatnim da donošenje rješenja o imenovanju direktora, predstavlja akt direktne ili indirektne diskriminacije u odnosu na nju. Dakle, tužiteljica je trebala da dokaže postojanje određenih činjenica na kojima se može utemeljiti presumpcija o postojanju neposedne ili posredne diskriminacije, što je dovelo do povrede jednakog postupanja. Nakon toga teret dokaza je na tuženom koji mora dokazati da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja.
Pravni osnov tužbe tužiteljica zasniva na vlastitim pretpostavkama da je diskriminirana jer dolazi iz druge sredine (Sarajeva), zbog svojih pogleda na svijet, jer se ne želi „hvatati“ veza (umrežavati se s utjecajnim osobama), jer je žena, a žene u stranačkom „kadroviranju“ nisu izrazito zastupljene na rukovodećim položajima u zdravstvenim institucijama, te da ista zbog navedenog trpi materijalnu štetu u vidu izmakle zarade, na ime razlike plaće koju prima i koju bi primala da je imenovana na mjesto direktora ustanove, te nematerijalnu štetu na ime duševnih bolova zbog diskriminacije, kao i to da drugotuženi, kao imenovani direktor prvotuženog, ne ispunjava zakonske uvjete za takvo imenovanje jer ne posjeduje valjan certifikat, kao dokaz o edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta.
Naime, nakon podnošenja tužbe, Upravni Odbor prvotuženog je donio odluku broj 945/20, od 28.08.2020. godine, kojom se drugotuženi razrješava kao direktor JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, Zaključak broj 946/20, od 28.08.2020. godine, kojim se za vršitelja dužnosti direktora prvotuženog, na mandatno razdoblje od 29.08.2020. godine do okončanja postupka imenovanja, a najduže do 3 mjeseca, predlaže dr. E.Š.; Odluku broj 947/20, od 28.08.2020. godine, kojom se poništava Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari grad raspisan u Službenim novinama FBIH i listu Dnevni Avaz dana 28.02.2020. godine, zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima koji reguliraju uvjete za izbor direktora; Dopis, broj 948/20, od 28.08.2020. godine, kojim se od resornog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a, traži suglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotuženog; Odluku broj 961/20, od 01.09.2020. godine o raspisivanju Javnog natječaja za izbor i imenovanje direktora Javne ustanove Dom zdravlja Stari grad Mostar; te tekst i sadržaj natječaja broj 962/2020, od 01.09.2020. godine za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, nakon čega je Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a u svom dopisu, broj 06-02-33-417/20, od 31.08.2020. godine, dalo suglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotuženog.
U smislu naprijed navedenih dokaza provedenih u ovom postupku te tako utvrđenih činjenica sud poprima utvrđenim da tužiteljica više nema pravnog interesa za vođenjem postupka u svezi dijela točke 1. tužbenog zahtjeva u odnosu na čin diskriminacije tužiteljice prilikom odlučivanja o izboru direktora prvotužene povodom prvog natječaja za izbor direktora prvotužene, jer nema mjesta utvrđivanju diskriminacije temeljem odluke koja je u međuvremenu stavljen izvan snage i ne proizvodi pravno dejstvo, a tužiteljica je imala mogućnost da se u postupku temeljem ponovo raspisanog natječaja prijavi kao kandidat, što je i učinila.
Međutim i pored prednjeg utvrđenja, ne isključujući pravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe u odnosu na ponovno raspisani natječaj za izbor direktora prvotužene, sud nije odbacio ovako postavljen tužbeni zahtjev.
Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice iz točke II izreke presude sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Imajući u vidu činjenicu da je odluka o imenovanju drugotuženog za direktora prvotuženog, temeljem natječaja za izbor direktora objavljenog 28.02.2020. godine, stavljena izvan snage, slijedi da diskriminacija tužiteljice radnjama drugotuženog, koje se konkretiziraju u navodnom pomaganju drugotuženom da diskriminira tužiteljicu i njegovom propuštanju dužnosti da, kao v.d. direktora, odluku o svom imenovanju na natječaju od 28.02.2020. godine suspendira (odloži od izvršenja), te striktna namjera za poduzimanjem navodnih radnji diskriminacije, nije ni dokazana niti učinjena vjerovatim.
Stoga je sud odbacio ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice uslijed nedostatka pravnog interesa tužiteljice jer nema mjesta utvrđivanju diskriminacije temeljem odluke koja je u međuvremenu stavljena izvan snage i ne proizvodi pravno dejstvo, a na temelju koje se traži utvrđenje da je drugotuženi diskriminirao tužiteljicu na način kako to ona iznosi u tužbi.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice iz točke III izreke presude, sud isti nalazi neosnovanim iz slijedećih razloga:
Prema navodima tužiteljice radnje njezine diskriminacije u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljica vidi u njenom neopravdanom eliminiranju iz postupka izbora direktora po drugom natječaju od 04.09.2020. godine, te njenom uskraćivanju na pravni lijek na način da joj nije blagovremeno dostavljena odluka o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.
Naime, tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica eliminirana iz postupka za izbor direktora provtužene, jer nije upotpunila dokumentaciju, (diploma Medicinskog fakulteta) sukladno tekstu objavljenog natječaja. Međutim, iako to nije uobičajeno u praksi niti propisano zakonskim propisima, tužiteljica je, kako navodi u svom iskazu, već jedan put pozivana da dopuni dokumentaciju, tako da sud nalazi da ista nije diskriminirana u odnosu na druge kandidate, te da je čak bila stavljena u povoljniji položaj.
Važno za napomenuti, a što tužiteljica ne iznosi tijekom postupka je, da nikome od kandidata koji nisu izabrani temeljem drugog natječaja, nije bila dostavljena odluka o konačnom izboru kandidata, kao i da joj je na njen zahtjev, takva odluka naknadno dostavljena, te da ista zbog toga nije trpila nikakve štetne posljedice.
Naime, sukladno stavku 1. članka 15. citiranog Zakona, jeste nesporno da teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na tuženom. Međutim, tužiteljica je dužna dokazati vjerovatnoću njene diskriminacije kroz različito ponašanje tuženih sa drugim licima u analognoj situaciji, što je tužiteljica evidentno propustila dokazati. Konačno, na ove činjenice, tužiteljica niti je predlagala niti izvodila dokaze ( presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj 65 0 Rs 497933 20 Rev, od 22.09.2020. godine).
Slijedom navedenog sud ne nalazi da je u radnjama prvotužene prilikom raspisivanja natječaja za izbor i imenovanje direktora prvortužene bilo propusta i nezakonitih postupanja, na način kako to tužiteljica prezentira u činjeničnom supstratu tužbe, da su odluke o raspisivanju natječaja donesene u sukladnosti s pozitivnim zakonmskim propisima, aktima prvotužene i preporukama nadležnog Ministarstva, da nije utvrđeno da je došlo do bilo kakave diskriminacije tužiteljice u odnosu na ostale sudionike natječaja, bilo po spolnoj, bilo po stranačkoj pripadnosti.
Naime, nakon provedenog dokaznog postupka sud poprima utvrđenim da je prilikom odlučivanja o prigovoru tužiteljice na odluku o izboru direktora prvotužene po prvom raspisanom natječaju u sredstvima javnog informiranja od dana 28.02.2020.godine Upravni odbor prvotužene postupio na uobičajen način koristeći praksu tog organa koja se primjenjuje na jednak način u svim natječajima raspisanim od strane prvotuženog, kako to proizilazi iz iskaza svjedoka Marija Šutalo, čiji iskaz u ovom dijelu nije doveden u sumnju.
Prilikom odlučivanja o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva pod točkom V ireke presude sud je imao u vidu slijedeće:
Izbor kandidata temeljem objavljenog natječaja je pravo i obveza poslodavca, pa sud ne može istom nalagati kojeg će kandidata poslodavac odabrati. Kandidat koji smatra da je donesena odluka nezakonita, takvu odluku može tužbom pobijati, ali ne može zahtijevati da sud nametne poslodavcu izbor kandidata. Dakle, po ovom pitanju sud nema punu jurisdikciju pa je i ova tačka tužbenog zahtjeva neosnovana (vidjeti presudu Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 Rs 147706 15 Rsž, od 24.03.2021. godine).
Iz navedenih razloga tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom da sud naloži prvotuženom da izvrši izbor kandidata u natječaju objavljenom 28.02.2020.godine u Sl. novinama Federacije BiH i ''Dnevnom avazu'', kako je to navedeno u izreci presude.
Slijedom naprijed navedeng proizilazi da tužiteljica nije dokazala stvarni osnov tužbenog zahtjeva, a to je da je konkretnim postupanjem prvotuženog povrijeđeno njeno pravo na unapređenje kod prvotuženog onemogućavajući joj sudjelovanje na internom natječaju zbog političkog uvjerenja, iz kojegrazloga se Sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadu nematerijalne štete zbog povrede njenih osobnih prava da ne bude diskriminirana i duševnih boli izazvanih diskriminacijom koju visinu štete tužiteljica opredjeljuje na iznos od 8.500,00 KM, zbog čega je i u ovom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
Sud nije posebno cijenio ostale dokaze smatrajući da isti nisu relevantni za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Po ocjeni ovog suda temeljem izvedenih dokaza tuženi je dokazao da nije bilo različitog ili nepovoljnog tretmana tužiteljice prilikom donošenja odluke o izboru direktora prvotuženog na temelju provedenog natječaja prvotuženog objavljenog dana 04.09.2020.godine u dnevnom listu ''Oslobođenje'' te da je prvotuženi postupao na zakonit način prilikom donošenja odluke br: 947/20, od 28.08.2020.godine.
Na temelju naprijed navedenog, a primjenom citiranih zakonskih odredbi sud je odlučio kao u izreci.
Troškovi parničnog postupka su dosuđeni primjenom odredbi članka 386. stavak 1. ZPP-a, te 388. ZPP-a a isti se sastoje od troškova zastupanja tuženih po punomoćniku, i to za sastav podneska od 28.03.2021.godine, zastupanje na pripremnom ročištu od 09.03.2021.godine i ročištu za glavnu raspravu od 26.10.2021.godine u iznosima od po 432,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta od 29.03. i 06.09.2021.godine i nastavku ročišt az aglavnu raspravu od 23.11.2021.godine u iznosima od po 216,00 KM, od 09.03.2021.godine i ročištu za glavnu raspravu od 26.10.2021.godine 1.944,00 KM, što uvećanmo za troškove PDV-a od 17% čini iznos od 2.274,48 KM.
Tuženi su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa, a koji se odnose na zastupanje tuženih po punomoćmnoku na nastavcima ročišta, za koju radnju punomoćniku pripada nagrada od 50% troškova, koji iznos mu je i dosuđen.
Tužiteljici pripadaju troškovi sastava tužbe u iznosu od 240,00 KM, imajući u vidu da je tuženi nakon podnošenja tužbe djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, time što je poništio odluke iz prvog natječaja.
Kada se izvrši prebijanje troškova tužiteljice dosuđenih prema uspjehu u sporu sa troškovima tuženih srazmjerno postignutom uspjehu u sporu, tužiteljica je dužna naknaditi tuženima troškove postupka u iznosu od 2.034,48 KM, kako je i odlučeno u izreci presude.
Pouka opravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu Mostar u roku od 15 dana od dana donošenja iste, putem ovog suda. Žalbu dostaviti u četiri primjerka.
Sudac
Katarina Drmać