BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U MOSTARU
Broj: 58 0 Rs 220089 22 Rs 2
Mostar, 29.01.2024.. godine
Općinski sud u Mostaru, sudac Goran Jurko, u pravnoj stvari tužiteljice L.O. iz M., …, zastupana po punomoćniku Milenku Krčumu odvjetniku iz Mostara, protiv tuženih 1. J.U. Dom zdravlja Stari Grad Mostar, Osmana Đikića 6, Mostar, zastupan po zakonskom zastupniku direktoru, i 2. E.K. iz M., svi zastupani po Semiru Guzinu, odvjetniku iz Mostara, radi diskriminacije, vsp. 4.500,00 KM, nakon usmene glavne rasprave zaključene dana 05.12.2023. godine u prisustvu tužitelja tužiteljice L.O. i punomoćnika tužitelja Milenka Krčuma odvjetniku iz Mostara i drugotuženog E.K. iz Mostara i punomoćnika prvo i drugotuženog Semira Guzina, odvjetnika iz Mostara, donio je dana 05.01.2024. godine sljedeću:
P R E S U D U
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.452,00 KM.
O b r a z l o ž e nj e
Prema navodima tužbe, tužiteljica je sudjelovala u natječaju za imenovanje direktora J. U. Dom zdravlja Stari grad Mostar. Tužiteljica smatra da je rezultat natječaja bio unaprijed poznat, jer se na pozicije rukovoditelja u javnim ustanovama imenuju kadrovi prema političkim dogovorima političkih stranaka, što lideri stranaka ni ne pokušavaju sakriti. Oni javno iznose rezultate svojih trgovanja" i pred televizijskim auditorijem.U situaciji kad se ishodi natječaja unaprijed dogovaraju, tužiteljica, s obzirom da je došla iz Sarajeva, nema jednake šanse, a zbog svojih pogleda na svijet i ne želi, hvatati “veze “ . Tužiteljica ističe i da statistički podaci ukazuju i na diskriminaciju žena u stranačkom kadroviranju. Na rukovodećim položajima u zdravstvenim institucijama žene su izrazito podzastupljene. Prema navodima iz tužbe, imenovan je kandidat koji ne ispunjava uvjete iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskih akata. Uvjet završene edukacije iz oblasti zdravstvenog menadžmenta „dokazao" je certifikatima Internacionalnog univerziteta u Goraždu, dakle ustanove koju Federalno ministarstvo zdravstva nije ovlastilo za provedbu te vrste edukacije. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i prema Pravilniku o kontinuiranoj edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, za direktora zdravstene ustanove može biti imenovana samo osoba koja ima završen napredni stupanj edukacije iz te oblasti. Nadalje, tužiteljica uvidom u spis saznaje da je dr. E.K. ispunjavanje uvjeta završenog naprednog stupnja edukacije iz oblasti zdravstvenog menadžmenta ‘’okazao" ispravama koje mu je izdao Internacionalni univerzitet u Goraždu, koju visokoškolsku ustanovu Federalno ministarstvo zdravstva nije ovlastilo provođenje ovakve edukacije. Edukacija i provjere znanja može provoditi samo ustanova kojoj Federalno Ministarstvo zdravstva rješenjem dalo ovlaštenje za to, kako je uređeno čl. 3. Pravilnika o kontinuiranoj profesionalnoj edukaciji iz iz oblasti zdravstvenog menadžmenta. Certifikati koje je izdala ustanova koju nije ovlastilo FMZ su nevaljani. To su morali uočiti i Komisija, kao i Upravni odbor. Postoje razlozi za sumnju da ovakvo ponašanje sudionika u odlučivanju o imenovanju nije običan propust nego da ima sve elemente kaznenog djela zloupotrebe položaja (svršenog ili u pokušaju). Tome ide u prilog činjenica da je Komisija ispitivala provjeru propisa iz oblasti zdravstvene zaštite i maksimalnom ocjenom ocijenila kandidata koji kao ne zna da ne može dokazati ispunjavanje uvjeta o završenoj edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta koju nije izdala ovlaštena institucija iz Pravilnika o kontinuiranoj edukaciji, koji donio federalni ministar zdravstva. O prigovoru tužiteljice Upravni odbor je odlučio zaključkom o odbacivanju prigovora zbog nenadležnosti. Po Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima imenuje se Upravni odbor ustanove od strane osnivača, a ne direktor ustanove. Direktora ustanove imenuje Upravni odbor. Čak i kad bi se primjenjivao Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, onda bi ovlašteni subjekt za provođenje postupka i za imenovanje bio osnivač (Grad ili Kantonalno ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi). Punomoćnik tužiteljice pozvao je drugotuženog da sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Statutu prvotuženog obustavi od izvršenja odluku o svom imenovanju, te ga upozorio na moguće kaznenopravne i imovinsko pravne posljedice eventualnog propuštanja da izvrši svoju službenu odnosno odgovornu dužnost. Prema navodima tužbe, drugotuženi, kao i ostali sudionici u postupku smatraju da su oni proveli svoj naum, a ako tužiteljica i uspije u zaštiti svojih prava, mandat nezakonito imenovanog direktora će završiti. To je i razlog da se mjerom osiguranja spriječi teža povreda prava na jednako postupanje, kao dodatna mogućnost iz Zakona o zabrani diskriminacije za određivanje mjera, pored onih navedenih u ZPP-u. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zabranu imenovanja drugotuženog ili bilo koje druge osobe koja ne ispunjava uvjete za imenovanje obrazlaže tužiteljica činjenicom da je drugotuženi, iako nije ispunjavao uvjete za imenovanje, već u nezakonito dugom postupku (preko 3 mjeseca) bio vršitelj dužnosti direktora. Dopustiti da prvotuženi ponovo nezakonito imenuju v.d. u proizvoljno dugom razdoblju značilo bi dezavuirati svrhu tužbe za zaštitu od diskriminacije, što bi povredu prava na jednako postupanje učinilo još težom. Prijedlog mjere osiguranja tužiteljica zasniva na odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, koja proširuje mogućnost određivanja i izvan mogućnosti predvidenih odredbama ZPP-a na situaciju kad postoji opasnost od teže povrede prava na jednako postupanje. Povreda prava na jednako postupanje u vezi s pravom na jednak pristup javnim službama iz čl. 2 Ustava Federacije, odnosno prava na pristup javnim službama pod općim uvjetima jednakosti iz čl. 25. st. c) Medunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Dakle, iako se ne radi o državnoj službi u smisli Zakona o dražvnoj službi, radi se o pravu na pristup javnim službama iz gore navedenih izvora prava. Povreda prava iz prethodne točke sama po sebi predstavlja TEŽU povredu prava na jednako postupanje, što je alternativni osnov za određenje mjera. Drugotuženi je, znajući da ne ispunjava uvjete, sudjelovao u natječaju, pa je time pomagao protupravnim i diskriminatornim postupcima provotužene. Kao direktor i/ili vršitelj dužnosti direktora prvotužene drugotuženi je je propustio obustaviti akt kojim je nezakonito imenovan za direktora, što je bila njegova dužnost iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Statuta. Uz tužbu tužitelj ica podnosi i zahtjev za određivanje mjere osiguranja koji glasi: Zabranjuje se prvotuženom kao protivniku predlagatelj amjere osiguranja primjenjivati odluku 428/20 , od 29.04.2020.godine ili imenovati drugotuženog na funkciju v.d. do drugačije odluke suda do pravomoćnosti odlke u parnico po tužbi dr. L.O. za zaštitu od diskriminacije ili do drugačije odluke suda.
U odgovoru na tužbu, prvotuženi i drugotuženi u cijelosti osporavaju navode iz tužbe, te predlažu da se tužba kao i predložena mjera osiguranja odbace odnosno odbiju. Vezano za ispunjene zakonskih uslova za izricanje sudskih mjera osiguranja isti su propisani odredbama člana 269. st. 1. tačka 1. i 2. ZPP-a, koje glase: mjera osiguranja može se odrediti:... 1) ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otudili, prikriti opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.. Dakle, ključna dva uvjeta za udovoljavanje prijedlogu za određivanjem mjera osiguranja jesu da predlagatelj učini vjerovatnim postojanje nekog potraživanja ili prava i da, radnjama protivnika osiguranja, nastaju štetni uticaji na tako utvrđeno pravo ili potraživanje predlagatelja. U konkretnom slučaju niti jedan od ova dva ključna uvjeta nije ispunjen niti su na okolnost dokazivanja postojanja istih predloženi konkretni dokazi. Osim naprijed izloženog, prijedlog ne sadrži ni obavezne elemente koje propisuju odredbe člana 276. st. 3. ZPP-a. Citirani član glasi:... u prijedlogu za određivanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera osiguranja...". Međutim, uvidom u prijedlog se ne vidi koje pravo i/ili potraživanje predlagateljice se predloženim mjerama želi zaštiti. Iz ovog razloga se predlaže da sud pozove predlagateljicu na uređenje prijedloga, a ako ona to ne učini, da prijedlog kao neuredan odbaci. Odredbama člana 269. st. 2. ZPP-a propisano da: .... zakonom određeno, sud će odrediti mjeru osiguranja samo pod uslovom da Ako drugačije nije predlagač osiguranja, a na prijedlog protivnika osiguranja, u roku koji odredi sud, prema odredbama zakona o izvršnom postupku da jemstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provođenjem mjere osiguranja. Ako predlagač osiguranja ne da jemstvo u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlagača osiguranja od obaveze davanja jemstva ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da...S obzirom da bi za ustanovu mogle nastupiti štetne posljedice za slučaj da se niko drugi, osim drugotuženog, ne želi kandidovati/imenovati na ovo mjesto, to bi za ustanovu mogle nastupiti štetne posljedice, pa tuženi ističe zahtjev za polaganjem jemstva na ime naknade štete za slučaj određivanja predložene mjere osiguranja. Odredbama člana 272. st. 3. ZPP-a je također propisano da: .... mjere osiguranja iz ovog člana ne smiju u cijelosti obuhvatati zahtjev koji se njima obezbjeđuje "Uvidom u tužbeni zahtjev i usporedivanjem istog s predloženim mjerama je vidljivo da se dio tužbenog zahtjeva, kojim se „prvotuženom zabranjuje imenovati drugotuženog ili bilo koju drugu osobu koja ne ispunjava sve uvjete za imenovanje, na funkciju vršitelja dužnosti direktora prvotuženog", u cijelosti podudara s predloženom mjerom osiguranja, pa je ista u ovom dijelu nedozvoljena. Nadalje, smatra tužbu u cijelosti neosnovanom jer iz tužbe jasno ne proizlazi da li je pravni osnov tužbenog zahtjeva diskriminacija tužiteljice, uzrokovana imenovanjem direktora prvotuženog ili je pravni osnov navodna činjenica da drugotuženi ne ispunjava uslove za takvo imenovanje, što su prema Zakonu o radu dva različita pravna instituta. Ako je pravni osnov tužbe navodna diskriminacija tužiteljice (član 12. Zakona o radu, na šta se tužiteljica i poziva) odredbama člana 8. Zakona o radu su definirani osnovi diskriminacije pa se navodi da: zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje. nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rodenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo". Tvrdnje i argumenti tužbe se ne mogu podvesti niti pod jedan od navedenih osnova diskriminacije, već su plod paušalnih i ničim dokazanih pretpostavki tužiteljice, te i ne zaslužuju ozbiljnu pravnu analizu. Naime, niti su u tekstu javnog konkursa uvršteni bilo kakvi diskriminatorni uslovi, niti se prilikom odlučivanja polazilo od bilo kakvog diskriminatornog osnova, tako da tužiteljica nije navela ni činjenice niti dokaze koji opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama Zakona o radu o zabrani diskriminacije. S druge strane, ako je pravni osnov tužbe tvrdnja da drugotuženi ne ispunjava uslove za imenovanje na položaj direktora prvotuženog, ističe sljedeće. Protiv odluke UO prvotuženog o imenovanju drugotuženog za direktora, tužiteljica je blagovremeno uložila prigovor, ali nenadležnom tijelu. Naime, umjesto kantonalnom ministarstvu/ministru zdravstva, prigovor je predat UO prvotuženog, koji je prigovor iz ovog razloga odbacio. S obzirom da je tužiteljica propustila, svojom krivicom, iskoristiti pravne lijekove koji su joj stajali na raspolaganju, to ista nije ispunila preduvjete za ostvarivanje sudske zaštite, zbog čega tužbu kao nedozvoljenu treba odbaciti.
Konačno, tvrdnje da drugotuženi ne ispunjava uvjete za imenovanje na mjesto direktora prvotuženog nisu točne iz sljedećih razloga. Po mišljenju prvotužitelja, drugotuženi, sukladno zakonu i podzakonskim aktima, posjeduje certifikat kojim dokazuje posjedovanje adekvatnog stupnja edukacije iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, , pa su i ovi navodi tužbe neosnovani. Na kraju se želi osvrnuti na zahtjev tužiteljice za naknadom štete. S obzirom na činjenicu da nije imenovana na mjesto direktora prvotuženog, niti se može sa sigurnošću tvrditi da bi bila imenovana, sve da drugotuženi i nije imenovan na to mjesto, prema stavu sudske prakse ista nema pravo potraživati ovaj vid štete, jer se radi o tzv. apstraktnoj šteti. Druga pravna situacija bi bila da je ista bila izabrana pa nezakonito smijenjena s mjesta direktora, što ovdje evidentno nije slučaj. Navodni duševni bolovi zbog neimenovanja tužiteljice nisu ničim ni argumentovani niti dokazani, a isto se odnosi i na dio tužbenog zahjeva za solidarnom odgovornošću oba tužena za taj vid štete, tako da je i ovaj zahtjev u potpunosti neosnovan.
Podneskom od dana 08.09.2020. godine, tuženi nadopunjuju odgovor na tužbu i predloženu mjeru osiguranja navodeći da je u međuvremenu prvotuženi donio sljedeće odluke: odluku broj 945/20, od 28.08 2020. godine, kojom se dr. E.K.razrješava kao direktor JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, zaključak broj 946/20, od 28.08.2020. godine, kojim se za vršitelja dužnosti direktora prvotužene, na mandatni period od 29.08.2020. godine do okončanja postupka imenovanja, a najduže do 3 mjeseca, predlaže dr. E.Š., odluku broj 947/20, od 28.08.2020. godine, kojom se poništava Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari grad raspisan u Službenim novinama FBIH i listu Dnevni Avaz dana 28.02.2020. godine, zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima koji reguliraju uvjete za izbor direktora, dopis, broj 948/20, od 28.08.2020. godine, kojim se od resornog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a, traži saglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotužene, odluku broj 961/20, od 01.09 2020. godine o raspisivanju Javnog konkursa za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar tekst i sadržaj konkursa broj 962/2020, od 01.09.2020. godine za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar. Od Ministarstva zdravstva, rada socijalne zaštite HNK-a, prvotužena je zaprimila dopis, broj 06-02-33-417/20, od 31.08 2020. godine, kojim se daje saglasnost na imenovanje v d. direktora prvotužene, pa je u kontekstu novih dokaza i činjenica očigledno da tužiteljica više nema pravnog interesa za vodenjem postupka u vezi točke 1. tužbenog zahtjeva i obje točke predložene mjere osiguranja.
Podneskom od dana 15.01.2021. godine tužiteljica preinačava tužbu na način da pored ranije istaknutih zahtjeva, a s obzirom da je tuženi poništio izbor dr E.K., s obrazloženjem da izabrani kandidat nije dostavio valjan dokaz o edukaciji iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, u novom natječaju ponovo izabrao dr E.K. ističe i zahtjev da sud donese i presudu s izrekom: “Poništavaju se i Odluka prvotuženog o imenovanju direktora Doma zdravlja stari grad Mostar broj 1237/20 od 09.11.2020. godine i Zaključak Upravnog odbora provtuženog broj 1435/20 od 11.12.2020. godine.” Prvotuženi je nakon poništenja prethodnog natječaja za koji nije imao zakonskog osnova, ponovo raspisao natječaj u kojem je tužiteljicu nezakonito eliminirao. Ona je, naime dostavila ovjereno uvjerenje o državljanstvu koje je starije od 3 mjeseca, ali u tekstu natječaja je stalo i da kopija uvjerenja ne smije biti starija od 3 mjeseca. Tužiteljica koja je liječnica - specijalist, koja je diplomirala s ocjenom 10, ne može biti odgovorna za sintaktičke greške koje su učinjene u tekstu natječaja. Za ponovljeno imenovanje stoje isti navodi o diskriminaciji i dirigiranom natječaju - natječaj se raspisuje za unaprijed poznatog razloga, a provode ga aktivisti političkih stranaka strateški raspoređeni u upravne odbore (vijeća) ustanova.
Poneskom od dana 09.03.2021. godine tužiteljica uređuje i ispravlja tužbu navodeći slijedeće: Kadrovska politika vodi se u političkim stranakama koje održavaju stanje aprathejda 26 godina nakon okončanja rada, Kadrovska politika dviju stranaka - HDZ-a i SDA u Mostaru u funkciji je dogovora o podjeli grada - na dio pod konkrolom HDZ-a i na dio pod kontrolom SDA. Ta politika održava neku vrstu aparthejda i nakon četvrt stoljeća od okončanja oružanog sukoba u Mostaru. Za održavanje tog aparthejda potrebni su poslušnici i stranačka klijentela koja premrežava institucije vlasti, kao i upravne odbore javnih ustanova. Te upravne odbore stranke popunjavaju preko svojih ministara u natječajima koji su jednako namješteni kao što je i ovaj sporni. Namješteni natječaji nisu natječaji nego farsa od natječaja i uvreda gradanima. Toj politici su potrebni poslušnici. Tužiteljica je potpuno nepodobna nositeljima takve politike. Sam njen stav da traži svoja prava pokazuje da ima kičmu. Ona je ponosna na to da je diplomirala s ocjenom 10, da je specijalizira i posebno - da za svoju karijeru ne duguje ništa nikakvim političkim strankama. Osobe kao što je onda su opasnost za sistem dogovorenog aparthejda. Naime, taj se aparthejd održava preko mreže stranačkih poslušnika - preko klijentele HDZ-a i SDA, Tužiteljica se ne slaže sa stajalištem jedne članice Komisije da posao direktora zdravstvene ustanove Dom zdravlja Stari grad “nije za ženu". Dogovora o podjeli vlasti na interesne sfere drži Bošnjake u nekoj vsti mostarskog getoa - koji se eufemistično naziva istočna strana". Postojanje dva doma zdravlja, jednog na zapadnoj" strani (u ulici Hrvatskih branitelja, koju na istočnoj strani" nazivaju Bulevarom, i drugug na istočnoj strani" (u Brankovcu) ilustracija je te aparthejdnoidne podjela. Ovom na zapadnoj strani, svi šefovi službi imaju katolička imena, a na zivodima su izvješeni katolički križevi. U uvodnom dijelu Statuta te ustanove stoji da se ona osniva na temelju Zakona o ustanovama Hrvatske republike Hereceg-Bosna. Na čelu je bio donedavno kandidat HDZ-a za gradonačelnika-današnji gradonačelnik, koji kaže „Disat ćemo kao jedna duša". Da, ali sa dva plućna krila: jedno na istočnoj strani, a drugo na „zapadnoj strani. Slično je i sa drugim institucijama. Tako je Pedagoški zavod u ističnom" dijelu Grada bio 100% bošnjački (nije bilo niti jednog zaposlenog nebošnjaka. Institucija Zavod za školstvo na zapadnoj strani, koja ima istovjetne zakonske nadležnopsti propisane kantonalnim zakonom zapošljava isključivo Hrvate (100%). Imenovanje na funkcije u javnim ustanovama je strogo kontrolirani proces-kontroliran na način da se unaprijed zna koji će poslušnik biti imenovan u koju ustanovu. U funkciji toga je premrežavanje upravnih odbora stranačkim ljudima. Da nešto ne bi izmaklo kontroli. Dakle, natječaji su kontrolirani i dirigirani procesi u kojima odlučnu ulogu imaju političke stranke, a nikako kompetencije kandidata. Prosesnopravne nepravilnosti u konkretnim natječajima tako procesnopravne nepravilnosti nisu odlučno pitanje u osvom sporu, ističe da su oba natječaja (prvi, poništeni i drugi u kojem je opet izabran drugotuženi) provedeni nezakonito. Nosioci procesa uopće nisu shvatili koji se zakonski propisi primjenjuju u natječaju za izbor direktora DZ Stari grad Mostar. Misleci da se primjenjuje Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, Upravni odbor je odbio prigovor tužiteljice, proglasivši se nenadležnim. Osim toga, umjesto jasne pouke o pravnom lijeku, tužiteljici je data enigma: nije joj rečeno kojoj instituciji se podnosi prigovor, nego joj je rečeno da ima pravo na prigovor - navodno po Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima. To nije pouka o pravnom lijeku i stječe se opravdano dojam da su službe kod prvotuženog namjerno napravile zamku. U odredbi Statuta na koju se poziva prvotužení (čl. 28. Statuta) nema ovlasti za poništavanje natječaja. Kao što je navedeno, poništenjem je drugotuženom omogućena nezakonita pogodnost -popravni ispit". U drugom natječaju, krivo cijeneći uzroke propusta u dostavi dokumentacije, Komisija za srovedbu natječaja je tužiteljicu eliminirala, zanemarujući da je u tekstu natječaja nepravilna formulacija na koju se tužiteljica oslonila, pa zbog toga nije smjela trpjeti štetne posljedice. U natječaju je greškom tuženih navedeno da kopija ne smije biti starija od 3 mjeseca, umjesto da se pravilno navede da dokazi ne smiju biti stariji od 3 mjeseca. No, tužiteljica je eliminirana iz procesa, a da joj nije dat akt s poukom o pravnom lijeku. Valjda su pravnici mislili da ako je eliminira Komisija, da ona gubi prava na pravne lijekove (?!). Usput, Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima primjenjuje se na organ u kojem vlada ili vladini organi ili Parlament Federacije odnosno kantonalni, gradski ili općinski organi vlasti, prema važećim zakonima, pravilima i propisima imaju zakonito pravo da vrše nominaciju odnosno imenovanje u taj organ."Dakle, javne vlasti vrše imenovanje u organ - Upravni odbor. Upravni odbor vrši imenovanje direktora zdravstvene ustanove. Osnivač vrši imenovanje u upravni odbor (akuzativ za smijer), a Upravni odbor vrši imeovanje u zdravstvenoj ustanovi (padež- instrumental). I odredbe Zakona o zdravstevnoj zaštiti su tu jasne. Važeći propisi ne daju mjesta za primjenu rekurzije, jer upravni odbor nije organ vlasti, nego organ uprave pravne osobe - zdravstvene ustanove. No, da se i primjenjuje Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, kantonalni ministar ne bi bio odgovorni javni službenik". No, niko mu od silnih pravnika to nije objasnio. Pored toga, drugotuženi je učinio omisivni delikt, kada kao v.d. direktora nije suspendirao od primjene odluku Upravnog odbora kojom je imenovan za direktora. Naime, on je znao da je certifikat koji je pokušao podvaliti u natječaju - nevaljan. A po Statutu, dužan je suspenidirati nezakonitu odluku. Tek kad je punomoćnik tužiteljice pribavio ispravu kojom se dokazuje nevaljanost certifikata iz Goražda, pa obavijestio Instituciju ombudsmena, Upravni odbor je shvatio" nepravilnost svoje odluke. Umjesto da poništi odluku o imenovanju drugotuženog i izvrši izbor medu kandidatima koji jesu ispunjavali uvjete natječaja, Upravni odbor je poništio cijeli natječaj. Time je dao šansu drugotuženom da izade na popravni ispit, što je diskriminatoran čin. Kako ne bi znao, kad je pokazao izvrsno poznavanje propisa o upravljanju zdravstvenim ustanovama? Izabrani kandidat nema ponašajne kompetencije dok je njegova supruga bila pozitivna na COVID-19 dolazio na posao u DZ jer njegovoj supruzi sanitarni inspektor nije odredio izolaciju.. Formalno, nije prekršio mjere Da nije favorit političke stranke, vjerovatno bi bio udaljen iz DZ-a. No, s krivičnopravnog aspekta is etičkog aspekta - napravio je neoprostivu grešku, kojom je ugrozio zdravlje svojih radnih kolega i pacijenata DZ-a. Dakle, da nema zaštitu vladajuće političke stranke i njenog partnera u aparthejdu, drugotuženi bi snosio ozbiljne sankcije, a ne bi bio nagrađen funkcijom direktora zdravstvene ustanove. Nadalje, izabrani kandidat, drugotuženik u normalnom postupku nikad ne bi mogao biti izabran. On je najprije obmanuo tijela koja provode postiupak podmećuci neki certifikat koji mu je izdao Internacionalni univerzitet iz Goražda, iako je znao da je taj certifikat bezvrijedan. Zatim se oglušio o punomoćnika tužiteljice da suspendira od izvršenja odluku ovlastitom imenovanju za koju je znao da je nezakonita, time je sebi pokušao pribaviti korist, koju je i ostvarivao kao direktor dok nije otkriveno da njegov certifikat nije valjan. Dr E.K. je cijelo vrijeme bio direktor, čak i kad to formalno nije bio. Ekspresni postupak u kojem je imenovan v.d. direktora dr Š., samo je zamazivanje očiju. U petak, 28.08.2020. prvotuženi traži suglasnost za ovo imenovanje, u ponedjeljak 01.09.2020. ministar daje suglasnost. No, dr Š. nastavlja raditi svoje poslove liječnika, a u uredu direktora ostaje dr E.K., što je bezobrazluk i vrijedanje inteligencije kandidata. Kad se uzme u obzir da je dr E.K. u nezakonito dugom razdoblju bio v.d. direktora, te da je u nezakonito provedenom, pa poslije poništenom natječaju imenovan za direktora-postaje jasno da je ovo favorit sranke na vlasti a da je natječaj ludo radovanje" za kandidate. Dakle, podvali vam nevaljane certifikate, pa mu se to progleda kroz prste, pa propusti suspendirati nezakonitu odluku o svom imenovanju, pa se ta odluka ne poništi, nego se poništi cijeli natječaj, pa mu da dadne mogućnost za izaše na popravni ispit, a dok čeka, on nastavlja obavljati funkciju direktora. Time je on favoriziran, a tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj. Tužiteljica pored do sada istanknutih zahtjeva ističe i zahtjev da Sud poništi cjelokupni postupak po konkursu za izbor i imenovanje direktoro prvotužene objavljen 04.09.2020. godine u dnevnom listu Oslobodenje i Odluku prvotuženog broj 947/20 od 28.08.2020. godine o poništenju Konkursa za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, te nalaži prvotuženom da izvrši izbor izmedu kandidata u natječaju objavljenom 28.02.2020. godine u Službenim novinama Federacije BiH i Dnevnom avozu.
Pored toga, povećava svoj zahtjev za naknadu nematerijalne štete u vidu duševnih boli izazvanih povredom osobnih prava na iznos od 6.000 KM
Podneskom od dana 29.03.2021. godine tužiteljica precizira tužbeni zahtjev na sljedeći način:
“Utvrđuje se da je prvotuženi diskriminirao tužiteljicu u provedbi natejačja objavljenog 28.02.2020. godine u Službenim novinama Federacije BiH i Dnevnom avazu, na način da je favorizirao drugotuženog kao kandidata na natječaju, te ga imenovao unatoč činjenici da nije ispunjavao uvjete, da je drugotuženog dostavio akt s nepotpunom poukom o pravnom lijeku u kojoj nema uputa kome se podnosi prigovor, te da je u ponovoljnom natječaju tužiteljicu kao kandidatkinju neopravdano eliminirao iz postupka, te joj uskratio pravo na pravni lijek na način da joj nije blagovremeno dostavio odluku o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.
Utvrđuje se da je drugotuženi pomagao u diskriminaciji tužiteljice u provedbi natječaja za direktora Dom zdravlja objavljenog 28.2.2020. na način da je dostavio nevaljane dokaze o ispunjavanju uvjeta educiranosti iz oblasti zdravstvenog menadžmenta, te propustio svoju dužnost kao v.d. direktora da odluku o svom imenovanju u natječaju od 28.02.2020. godine suspkenidira (odloži od izvršenja).
Poništava se cjelokupni postupak po natječaju za izbor i imenovanje direktora prvotužene objavljen 04.09.2020. godine u Dnevnom listu „Oslobodenje" i poništava se odluka prvotuženog od 947/20 od 28.08.2020. godine o poništenju natječaja za izbor direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar.
Nalaže se prvotuženom da izvrši izbor između kandidata u natječaju objavljenom 28.02.2020. godine u Sl. novinama Federacije BiH i Dnevnom avazu u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Žalba ne odlaže izvršenje naloga o izboru i imenovanju kandidata.
Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici nematerijalnu štetu zbog povrede njenih osobnih prava da ne bude diskriminirana i duševnih boli izazvanih diskriminacijom u iznosu od KM 6.000,00 u roku od 15 dana.
Dužni su tuženici tužiteljici solidarno naknaditi parnične troškove po određenju suda.”
Poneskom od dana 29.03.2021. godine tuženi putem punomoćnika nadopunjuju odgovor na tužbu, te navode: U kontekstu novih dokaza i činjenica je očigledno da tužiteljica više nema pravnog interesa za vodenjem postupka u vezi tačke 1. tužbenog zahtjeva i obje tačke predložene mjere osiguranja, jer ne može pobijati odluku, koja u vrijeme odlučivanja o tužbenom zahtjevu, više nije na snazi. Kako je u međuvremenu, proveden novi postupak izbora i imenovanja direktora prvotuženog, u kojem je donesena odluka, broj 1237/20, od 09.11.2020. godine, kojom se drugotuženi imenuje na mjesto direktora prvotuženog. to je jasno da ni tačka 2. tužbenog zahtjeva nije osnovana, jer potrebe za imenovanjem novog v.d. direktora prvotuženog više nema. Točka 3. tužbenog zahtjeva, predstavlja tzv. apstraktnu štetu, koju tužiteljica ni de iure ni de facto ne trpi, pa je i ova tačka petituma tužbe neosnovana, zbog čega predlažemo da se kao takva odbije. Konačno, usprkos detaljnoj analizi podneska tužiteljice od 09.03.2021. godine. nije jasan pravni osnov nove tačke preinačenog tužbenog zahtjeva. Dakle, nije jasno u čemu se ogledaju nedostaci provedenog postupka za izbor i imenovanje direktora prvotuženog objavljen 04.09.2020. godine, pa se ovim putem nova tačka tužbenog zahtjeva ne može detaljno ni ispitati, ali se, opreza radi, u cijelosti osporava. Što se tiče pravnog osnova tužbe, tuženi ukazuju na sljedeće. Kao prvo iz tužbe jasno ne proizlazi da li je pravni osnov tužbenog zahtjeva diskriminacija tužiteljice. uzrokovana imenovanjem drugotuženog za direktora prvotuženog ili je pravni osnov navodna činjenica da drugotuženi ne ispunjava uslove za takvo imenovanje, što su prema Zakonu o radu dva potpuno različita pravna instituta. Ako je pravni osnov tužbe navodna diskriminacija tužiteljice (član 12. Zakona o radu, na šta se tužiteljica u istorijatu tužbe i poziva), skrećemo pažnju na odredbe člana 8. Zakona o radu, kojima su definisani osnovi diskriminacije: zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik. vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rodenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo“. Tvrdnje i argumenti tužbe se ne mogu podvesti niti pod jedan od navedenih osnova diskriminacije, već su plod paušalnin i ničim dokazanih pretpostavki tužiteljice. te i ne zaslužuju ozbiljnu pravnu analizu. Naime, niti su u tekstu javnog konkursa uvršteni bilo kakvi diskriminatorni uslovi, niti se prilikom odlučivanja polazilo od bilo kakvog diskriminatornog osnova, tako da tužiteljica nije navela ni činjenice niti dokaze koji opravdavaju sumnju, odnosno čine vjerovatnim da je poslodavac postupio suprotno odredbama Zakona o radu o zabrani diskriminacije. Vezano za tvrdnje tužiteljice da je ista diskriminirana jer dolazi iz druge sredine. a ne iz Mostara, u prilogu se kao dokaz dostavlja dopis prvotuženog broj 41/21. od 15.01.2021. godine, iz kojeg je vidljivo da je u zadnjih 15 mjeseci kod prvotuženog zaposleno više osoba koje nemaju prebivalište u Mostaru, odnosno dolaze iz druge sredine. Također ne stoje ni tvrdnje da je tužiteljica diskriminirana zbog svojih pogleda na svijet i jer se ne želi umrežavati s utjecajnim osobama, odnosno učestvovati u stranačkom kadroviranju. U prilogu se kao dokaz dostavlja dopis GO SDA, broj 02-00/20, od 15.01.2021. godine, iz kojeg je vidljivo da je i tužiteljica, kao i drugotuženi, član stranke SDA. U ovom kontekstu skrećemo pažnju i na činjenicu da je upravo osoba, koja je unutar stranke SDA u Mostaru bila zadužena za pitanja zdravstva, bio gospodin M.Š., inače višegodišnji vanbračni partner tužiteljice. Konačno, tvrdnje tužiteljice da na rukovodećim mjestima u zdravstvu nisu zastupljene žene se pobijaju ne samo opšte poznatom činjenicom da se na čelu najveće zdravstvene ustanove u BIH (KCUS Sarajevo) nalazi dr. Sebija Izetbegović. već i statistikom rukovodilaca kod prvotuženog, iz koje je vidljivo da se na 21 rukovodećoj poziciji nalazi 11 osoba ženskog i 10 osoba muškog spola. S druge strane, ako je pravni osnov tužbe tvrdnja da drugotuženi ne ispunjava uslove za imenovanje na položaj direktora prvotuženog, ističe da je tužiteljica. protiv odluke UO prvotuženog o imenovanju drugotuženog za direktora. blagovremeno uložila prigovor, ali nenadležnom tijelu. Naime, umjesto kantonalnom ministarstvu/ministru zdravstva, prigovor je predat UO prvotuženog, koji je prigovor iz ovog razloga odbacio (vidjeti odluku UO kao dokaz u prilogu). Protiv ovakvog zaključka UO prvotuženog, tužiteljica je uložila prigovor/žalbu nadležnom kantonalnom ministarstvu/ministru zdravstva, ali ovaj neblagovremeno, dakle nakon proteka roka od 15 dana, zbog čega je i taj pravni ljek, kao neblagovremen odbačen (vidjeti odluku kantonalnog ministarstva kao dokaz u prilogu). S obzirom da je tužiteljica propustila, svojom krivicom, iskoristiti pravne lijekove koji su joj stajali na raspolaganju, to ista nije ispunila preduslove za ostvarivanje sudske zaštite, zbog čega tužbu kao nedozvoljenu treba odbaciti. Vezano za zahtjev tužiteljice za naknadom štete u vidu izmakle zarade jer ista nije imenovana na mjesto direktora prvotuženog, ističe da je isti potpuno neosnovan. Naime, ne može se sa sigurnošću tvrditi da bi tužiteljica bila imenovana na mjesto direktora, sve da prvotuženi i nije bio imenovan na to mjesto, pa joj, prema stavu sudske prakse, ne pripada pravo potraživati ovaj vid štete, jer se radi o tzv. apstraktnoj šteti. Druga pravna situacija bi bila da je tužiteljica bila izabrana pa nezakonito smijenjena s mjesta direktora, što ovdje evidentno nije slučaj. Navodni duševni bolovi zbog neimenovanja tužiteljice nisu ničim ni argumentovani niti dokazani, a isto se odnosi i na dio tužbenog zahjeva za solidarnom odgovornošću tuženih za taj vid štete, tako da je i ovaj zahtjev u potpunosti neosnovan. Na temelju svega izloženog tuženi predlažu da se prijedlog za određivanje mjere osiguranja odbace, odnosno odbiju.
Na pripremnom ročištu održanom dana 06.09.2021.godine tužiteljica predlagateljica osiguranja povlači mjeru osiguranja, na koje povlačenje se tuženi- protivnik osiguranja nije protivio pa je sud rješenjem br: 58 0 Rs 220089 20 Rs, od 07.09.2021.godine utvrdio da je mjera osiguranja povučena.
Podneskom od dana 06.09.2021.godine tužiteljica precizira utvrđujući tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi:
‘’ Utvrduje se da je prvotuženi povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje — diskriminirao tuğiteljicu u provedbi natjeöaja objavljenog 28.02.2020. godine u Sluğbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i Dnevnom avazu, na način da je favorizirao drugotuženog kao kandidata u natječaju imenujuöi ga unatoč činjenici da drugotuženi nije ispunjavao ni formalne uvjete natječaja, a zatim tužiteljici dostavio nepotpunu odluku o izboru tog kandidata u kojoj nije data jasna pouka o pravnom lijeku kojem se tijelu podnosi prigovor, te je u ponovljenom natječaju neopravdano tužiteljicu eliminirao iz daljnjeg postupka, a zatim jo u tom ponovljenom natječaju uskratio pravo na pravni lijek na način da joj nije blagovremeno dostavio odluku o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.’’
Podneskom od dana 04.10.2021..godine tužiteljica konačno precizira tužbeni zahtjev na način da sada isti glasi:
1.‘’Utvrđuje se da je prvotuženi povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje - diskriminirao tužiteljicu u provedbi natječaja objavljenog 28.02.2020. godine u Službenim novinama Federacije BiH i Dnevnom avazu, na način da je favorizirao drugotuženog kao kandidata u natječaju, koji je bio favorit Stranke demokratske akcije, imenujući ga unatoč činjenici da drugotuženi nije ispunjavao ni formalne uvjete natječaja, a zatim tužiteljici dostavio nepotpunu odluku o izboru tog kandidata u kojoj nije data jasna pouka o pravnom lijeku kojem se tijelu podnosi prigovor, te je u ponovoljnom natječaju neopravdano tužiteljicu eliminirao iz daljnjeg postupka, a zatim joj u tom ponovljenom natječaju uskratio pravo na pravni lijek na nači da joj nije blagovremeno dostavio odluku o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.
Konstatira se da je prvostupanjskom presudom u stavku 1. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je prvotuženi povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje - diskriminirao tužiteljicu u provođenju konkursa objavljenog 28. 2. 2020. godine u „Službenim novinama Federacije BiH“ i „Dnevnom avazu“, na način da je favorizovao drugotuženog kao kandidata na konkursu, koji je bio favorit Stranke demokratske akcije, imenujući ga unatoč činjenici da drugotuženi nije ispunjavao ni formalne uslove konkursa, a zatim tužiteljici dostavio nepotpunu odluku o izboru tog kandidata u kojoj nije data jasna pouka o pravnom lijeku kojem se tijelu podnosi prigovor, te je u ponovljenom konkursu neopravdano tužiteljicu eliminisao iz daljnjeg postupka, a zatim joj u tom ponovljenom konkursu uskratio pravo na pravni lijek na način da joj nije blagovremeno dostavio odluku o imenovanju s poukom o pravnom lijeku.
U stavku 2. odbačen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se poništi cjelokupni postupak po konkursu za izbor i imenovanje direktora prvotuženog objavljen 4. 9. 2020. godine u dnevnom listu „Oslobođenje“ i poništi odluka prvotuženog broj 947/20, od 28. 8. 2020. godine o poništenju konkursu za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar.
U stavku 3. odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se tuženom naloži da izvrši izbor između kandidata u konkursu objavljenom 28. 2. 2020. godine u „Službenim novinama Federacije BiH“ i „Dnevnom avazu“, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja i pravnom poukom da žalba ne odlaže izvršenje naloga o izboru i imenovanju kandidata.
Odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženi solidarno nadoknade nematerijalnu štetu zbog povrede njenih ličnih prava da ne bude diskriminisana i duševnih boli izazvanih diskriminacijom u iznosu od 8.500,00 KM (tač. 4) i da solidarno nadoknade parnične troškove (tač. 5).
Tužiteljica je obavezana da tuženim nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.034,48 KM (tač. 6).
Rješenjem Županijskog suda u Mostaru broj:: 58 0 Rs 220089 22 Rsž od 27. 9. 2022. godine žalba tužiteljice se uvažava, prvostupanjska presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te istog između ostalog nalaže da u ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke u zastupanju primjenom čl. 309. ZPP. Ako prvotuženi izda punomoć odvjetnicima iz ZAK „Kebo&Guzin“ i odobri radnje koje su u njegovo ime odvjetnici poduzeli u prvostepenom postupku, treba ponovo otvoriti glavnu raspravu, na kojoj će tužiteljici dozvoliti saslušanje svjedoka S.M. i saslušati svjedoka na predložene okolnosti. Ako dođe do promjene sudije, radi primjene načela neposrednosti treba ponovo saslušati ranije saslušane stranke i svjedoke.
Postupajući po Rješenju Županijskog suda u Mostaru broj:: 58 0 Rs 220089 22 Rsž od 27. 9. 2022. godine Sud je odklonio nedostatke u zastupanju i dozvolio saslušanje svjedoka S.M., te radi promjene postupajućeg suca i na zahtjev tužitelja ponovno izveo sve predložene dokaze i predložene svjedoke.
Tijekom dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem u materijalnu dokumentaciju predloženu od strane tužitelja i tuženih:
Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica L.O. kći A. rođena u S., godine …godine po zanimanju doktor medicine specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije. Izjavljuje je da se prijavila zato što kao doktor specijalista ima iskustvo u praksi. Smatra da pošto nije bila zadovoljna uvijetima u Domu Zdravlja o i rukovođenjem Doma zdravlja mislila je da može malo pomoći i organizirati da svima bude bolje od uposlenika do pacijenata. Ističe da nije bila članica SDA i da nije upoznata s evidencionim listom kojim su tuženi pokušali prikazati da je članica SDA i da je odvjetnik upoznao s istim, te da je na navedenom listu pogrešno je upisano njeno prezime O. je upisano umjesto O. bez njenog potpisa. Ističe da joj nije poznat rukopis na kojem je popunjen.. Posebno ističe da kod natječaja i ponovljenog natječaja razočarana i ponižena u sistem kako se sve ovo odvija loše na način da zna da joj se smiju i komentiraju, da zna jedino na ovaj način tražit rješenje i pokazati i dokazati probleme. Što je tuženima smješno što tako radi jer oni imaju poleđinu imaju zagarantiranu karijeru a nama to nije omogućeno sa svim ovim namještanjima. Ističe da joj je sve povodom ovoga procesa utjecalo na zdravlje, da prima terapiju i da je malo razočarana i u ovako pravosuđe.
Saslušan je u svojstvu parnične stranke drugotuženi E.K., sin Z., rođen u Č., rođen … godine, koji izjavljuje da je po njegovom mišljenju postupak natječaja i provođenja natječaja i imenovanja direktora proveden na zakonit način. Navodi da je izborna komisija natječaja objavljenog 28.08.2020. godine pozivala tužiteljicu da upotpuni svoju prijavu i potpisanu dokumentaciju i nije siguran da li je ista postupila po traženom.
Navodi da je prvo imenovanje u prvom natječaju početkom 2020. godine poništeno. Navodi da je priložio certifikate koji su izdati od strane visokoškolske ustanove koja je akreditirana od strane agencije za visoko školstvo a to je internacionalni univerzitet Goražđe. Navodi da mu nije poznato zašto je isprava internacionalnog univerziteta u Goraždu naknadno ocjenjena nevaljanom. Ističe da podzakonski akt po imenu pravilnik federalnog ministartsva zdravstva kojim oni daju ovlaštenja samo određenoj visokoškolskoj ustanovi za takvu edukaciju. S takvim podzakonskim aktom nije bio upoznat niti je bio dijelom niti jednog internog akta ustanove. Navodi da u vrijeme raspisivanja natječaja i provođenja istog bio v.d. direktor ustanove.
Saslušan je svjedok M.Š.1 sin A.1, rođen … godine u S.1, nastanjen u S.1,. Ističe da je bio predsjednik upravnog odobora prvotuženog. Izjavljuje da je za vrijeme natječaja član HDZ-a, član općinskog odobora i da se tijekom postupka obraćao sudu podneskom jer je tijekom ispitivanja u svojstvu svjedoka zaboravio navesti da je član općinskog odbora HDZ Stolac.
Saslušan je svjedok I.S. kći I., rođena …. godine u M., nastanjena u M.. Navodi da trenutačno nije član nekog upravnog vijeća ili član upravnog odbora neke zdravstvene ustanove. Izjavljuje da je član HDZ-a, te da nema neku funkciju u stranci i da je aktivna u Akciji žena HDZ-a.
Postupajući po Rješenju Županijskog suda u Mostaru broj:: 58 0 Rs 220089 22 Rsž od 27. 9. 2022. godine Sud je saslušao svjedoka S.M. sina S.2, rođenog …. godine u M., nastanjen u M., koji je na upit punomoćnika tužitelja da li ima ikakvih saznanja o utjecaju Stranke demokratske akcije na kandidiranje postavljanje rukovodilaca javnih ustanova i eventualno javnih poduzeća u Mostar izjavio da nema saznajna o navedenom.
Uvidom u cijeli spis i dokumentaciju spisa, pa je iz navoda tužbe i odgovora na tužbu, te ocjenom svakog pojedinačnog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi na osnovu članka. 8. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), odlučeno kao u izreci ove odluke iz sljedećih razloga:
Predmet spora je zahtjev tužiteljice: da se utvrdi diskriminacija u provođenju natječaja objavljenog 28. 2. 2020. godine i to po osnovi stranačke pripadnosti izabranog kandidata, zbog činjenica da izabrani kandidat nije ispunjavao ni formalne uvijete natječaja, da je tužiteljici dostavljena odluka o izboru kandidata sa nejasnom i nepotpunom pravnom poukom i da je u ponovljenom konkursu neopravdano eliminirana iz daljnjeg postupka, uz uskraćivanje prava na pravni lijek neblagovremenim dostavljanjem odluke o imenovanju (tač. 1); da se poništi postupak po konkursu za imenovanje direktora tuženog objavljen 4. 9. 2020. godine i odluka o poništenju prethodnog natječaja (tač. 2); da se naloži prvotuženom da izvrši izbor kandidata po natječaju objavljenom 28. 2. 2020. godine (tač. 3) i da se tuženim naloži da solidarno nadoknade tužiteljici štetu zbog povrede osobnih prava izazvanu diskriminacijom (tač. 4);
Uvidom u materijalnu dokumentaciju utvrđeno je slijedeće:
Uvidom u Poziv od 02.04.2020. godine evidentno je da je usmeni intervju koji je zakazan za 25.03.2020. godine odgođen zbog pandemije virusom COVID-19 i evidentno je da je E.K. pozvan da pristupi Pismenom intervju putem maila 06.04.2020. godine.
Uvidom u e-mail od 06.04.2020. godine evidentno je da je održan intervju ispitivanje kandidata putem emaila dana 06.04.2020. godine u 11:30 sati i utvrđeni pojedinačni rezultati kandidata, na način da je E.K. osvojio na pitanju Opći menadžment – zdravstveni menadžment: sličnosti i razlike, 15 bodova, na pitanju potrebna znanja i vještine zdravstvenih menadžera 15 bodova i na pitanju pravilnici u primjeni u javnoj zdravstvenoj ustanovi 15 bodova, dok je L.O. na pitanju opći menadžment – zdravstveni menadžment sličnosti i razlike osvojila 14 bodova, na pitanju Potrebna znanja i vještine zdravstvenih menadžera osvojila 14 bodova i na pitanju pravilnici u primjeni u javnoj zdravstvenoj ustanovi 10 bodova.
Nakon održanog pismenog intervjua i izvršenog ocjenjivanja prispjelih odgovora na postavljena pitanja Komisija konstatirala da su kandidati A.V., L.O., E.K. i E.Č. potvrdili svoje učešće na zakazanom pismenom intervjuu, no ipak dva kanidata nisu sudjelovala i to A.V. i E.Č., pa je Komisija za provođenje natječaja za izbor i imenovanje direktora J.U. Dom zdravlja Stari Grad nakon provedenog postupka utvrdila Rang listu kanidata: 1.E.K. I 2. L.O., što je razvidno iz Zapisnika Komisije od 06.04.2020.godine.
Uvidom u zaključak br 534/20 od 20.05.2020. godine proizilazi da je odbačen prigovor tužiteljice L.O. od 14.05.2020. godine, zbog nenadležnosti, dopušten tužiteljici uvid u natječajnu dokumentaciju, a iz obrazloženja Zaključka proizilazi da je tužiteljica obavještena dana 04.05.2020. godine da se prigovor podnosi sukladno Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima („Službene novine FBiH“ broj. 12/03, 34/03 i 65/13), jer je iz odredbi navedenog zakona evidentno je da Upravni odbor nije nadležan za rješavanje po prigovorima na Odluku o konačnom imenovanju.
Uvidom u Uvjerenje Univerziteta u Travniku, Fakultet z amenadžment I poslovnu ekonomiju broj 02-F-462/20 od 22.07.2020. godine evidentno je da je E.K. stekao zvanje Magistar ekonomije iz oblasti Zdravstvenog menadžmenta.
Uvidom u Odluku broj 945/20 od 28.08.2020. godine evidentno je da je dr. E.K. razriješen dužnosti direktora s danom 28.08.2020.godine jer je naknadno utvrđeno da je u natječajnoj procedure dostavio certifikat od ustanove koja nije ovlaštena za provođenje edukacije iz oblasrti zdravstvenog menadžmenta u smislu Pravilnika o kontinuiranoj profesioanalnoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta..
Uvidom u Zaključak broj 946/20 od 28.08.2020. godine evidentno je
Uvidom u Odluku broj 947/20 od 28.08.2020. godine evidentno je da se poništava konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari Grad Mostar raspisan u Službenim novinama FBiH I Dnevnom avazu od 28.02.2020.godine zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima kojima se reguliraju uvjeti za izbor direktora , te naloženo menadžmentu Doma zdravlja Stari Grad da za narednusjednicu Upravnog odbora pripremi odluu o raspisivanju natječaja za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari Grad Mostar sukladno Statutu i podzakonskim provedbenim propisima.
Uvidom u Dopis br. 948/20 od 28.08.2020. godine evidentno je da se predsjednik Upravnog odbora obraća ministru dr. sc. Goranu Opsenici sa zahtjevom za davanje saglasnosti na prijedlog imenovanja v.d. direktora dr. E.Š. u J.U. Dom zdravlja Stari Grad Mostar koji je donijelo Upravno vijeće J.U. Dom zdravlja Stari Gard na sjednici održanoj 28.02.2020.godine za razdoblje od 29.08.2020.do okončanja postupoka izbora I imenovanja direktora, a najdulje 3 mjeseca.
Uvidom u suglasnost broj 06-02-33-417/20 od 31.08.2020. godine evidentno je da je data suglasnost za imenovanje dr. E.Š. za imenovanje v.d. direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar.
Uvidom u Suglasnost br. 06-02-33-2142/20 od 04.11.2020. godine evidentno je da je data prethodna suglasnost na prijedlog Upravnog vijeća J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar kojim se dr. E.K. imenuje za direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar, na razdoblje od 4 godine.
Uvidom u Odluku br. 961/20 od 01.09.2020. godine evidentno je da je raspisan Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Javne ustanove Dom zdravlja Stari grad Mostar s utvrđenim uvjetima i kriterijima za raspisivanje istog: opći uvjeti: 1. da je državljanin BiH, 2.da je stariji od 18 godina, 3.da ima opću zdravstvenu sposobnost, 4.da nije otpušten iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na nivou BiH u razdoblju od tri godine prije dana objavljivanja upražnjene pozicije I 5.da nije obuhvaćen odredbom člana IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine, te posebni uvjeti:
Uz prijavu na Javni konkurs kandidat treba da priloži sljedeće originalne ili od nadležnog organa ovjerene fotokopije dokumenata ne strije od tri mjeseca i to:
Sukladno navedenoj odluci raspisan je Natječaj za izbor i imenovanje direktora J.U. Stari Grad Mostar pod br: 962/20, od 01.09.2020.godine.
Uvidom u Suglasnost Ministarstva zdarvstva, rada i socijalne skrbi Mostar br: 06-02-33-417/20, od 31.08.2020.godine data je prethodna suglasnost za imenovanje dr. E.Š. za vršitelja dužnosti Javne ustanove Dom zdravlja Stari Grad do okončanja postupka imenovanja direktora, a najduže tri mjeseca.
Uvidom u Odluku broj 1237/20 od 09.11.2020. godine evidentno je da je dr. E.K. imenovan za direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar za mandatni period od 4 godine počevši od 10.11.2020. godine.
Uvidom u Odluku br 959/20 od 01.09.2020. godine evidentno je da se dr. E.Š. imenuje za v.d. direktora J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar, s mandatom od 29.08.2020.godine do okončanja postupka izbora i imenovanja direktora, a najduže do tri mjeseca.
Uvidom u dopis broj 05-33-3597-1/20 od 09.09.2020. godine evidentno je da FMZ nema ovlaštenja kojim ovlašćuje određene visokoškolske ustanove za postdiplomski studij iz zdravstvenog menadžmenta (magisterij i doktorat) ili akt kojim daje suglasnost na njihove postdiplomske programe.
Člankom 66. stavak (6) Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Službene novine Federacije BiH, br. 46/10 i 75/13) utvrđeno je da ravnatelj zdravstvene ustanove mora imati medicinski, stomatološki odnosno farmaceutski fakultet, najmanje pet godina radnog iskustva u struci, imati znanje o zdravstvenom menadžmentu koje dokazuje certifikatom o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta ili završenom postdiplomskom studiju iz zdravstvenog menadžmenta, te ispunjavati i druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.
Iz navedene odredbe je vidljivo da se dokazom o znanju iz oblasti zdravstvenog menadžmenta smatraju alternativno: 1) certifikat o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta ili 2) završena specijalizacija iz zdravstvenog menadžmenta ili 3) završen postdiplomski studij iz zdravstvenog menadžmenta. U proceduri javnog natječaja kojom se oglašava radno mjesto ravnatelja zdravstvene ustanove, kandidat je dužan da priloži jedan od navedenih dokaza.
Uvidom u Dopis broj 02-01/21 od 14.01.2021. godine evidentno je da KO SDA HNŽ upućuje da se za evidenciju članstva dr. L.O. u SDA, obrati GO SDA na adresi Rade Bitange 13, koji je nadležan za vođenje evidencije članstva.
Uvidom u Potvrdu o mjestu prebivališta uposlenika broj 41/21 od 15.01.2021. godine evidentno je da u Domu zdravlja Stari Grad ima uposlenika koji imaju prebivalište i u drugim mjestima osim Mostara.
Uvidom u Potvrdu o spolnoj strukturi uposlenika na rukovodećim pozicijama u ustanovi brj 42/21 od 15.01.2021. godine evidentno je da se na rukovodećim pozicijama nalazi 11 osoba muškog i 11 osoba ženskog spola.
Uvidom u dopis broj 02-007/20 od 15.01.2021. godine evidentno je da je L.O. iz M., …, uredno završila reevidenciju 27.06.2017. godine kojom potvrđuje da je član SDA.
Uvidom u listu sa web stranice SDA, Izvršnog odbora SDA HNK evidentno je da L.O. nije član Izvršnog odbora.Uvidom u listu sa web stranice SDA, Asocijacija mladih SDA Konjic evidentno je da L.O. nije član Asocijacije mladih SDA Konjic. Uvidom u evidencioni karton člana GO SDA Mostar . Odbor gradskog područja S6 evidentno je L.O. član SDA.
Uvidom u Zaključak br 1435/20 od 11.12.2020. godine evidentno je da Upravni odbor J.U. Dom zdravlja Stari grad Mostar nije nadležan za odlučivanje po prigovoru L.O. koji je imenovana podnijela protiv svih odluka koje su prethodile imenovanju direktora DZ Stari Grad, s naznakom da će se prigovor s prilozima dostaviti na odlučivanje Ministru zdravstva, rada i socijalne zaštite u Vladi HNK-a, kao stvarno nadležnom za odlučivanje.
Vidljivo je da je tužiteljica tijekom postupka isticala više osnova na temelju kojih je po njenom mišljenju diskriminirana i to jer je žena, jer dolazi iz drugog grada, zbog svojih pogleda na svijet koji isključuju ostvarivanje ciljeva poznanstvima, ali je konačno opredjeljenim tužbenim zahtjevom navela samo jedan razlog: jer nije članica SDA.
Postupajući po zahtjevu tužene iznesen na pripremnom ročištu kojim je tužiteljica predložila saslušanje svjedoka S.M., iz Kantonalnog odbora SDA i Gradskog odbora SDA, kao dokaz da SDA ima presudan uticaj u postupcima imenovanja na rukovodeće pozicije u dijelu Grada Mostara koji je tokom rata bio pod kontrolom Armije BiH, a koji je prvostupanjski sud je odbio ovaj prijedlog „jer nije u direktnoj vezi sa predmetom postupka, već se radi o hipotetičkom pitanju šta bi bilo kad bi bilo“, Sud je u ponovnom postuku a sukladno Rješenju Županijskog suda u Mostaru broj:: 58 0 Rs 220089 22 Rsž od 27. 9. 2022. godine saslušao svjedoka S.M. na okolnosti predložene od strane tužiteljice i na te okolnosti izveo dokaz uvidom u Koalicioni sporazum SDA, DF i SBB i u kojem su Usuglašenim dokumentom okvirno navedeni „Principi i program djelovanja parlamentarne većine za razdoblje 2018.–2022.“ i Akcijskim planom za provođenje navedenog dokumenta; 2. Zajedničkom izjavom Stranke demokratske akcije, Demokratske fronte i Saveza za bolju budućnost (potpisali predsjednici stranaka, svibanj 2019.). U kojem je navedeno da će Stranke će formirati koaliciju kao okosnicu parlamentarne većine na svim administrativnim nivoima gdje to omogućavaju izborni rezultati: državna razina, Federacija BiH i županije USŽ, SBŽ, ZDŽ, TŽ, ŽS, HNŽ.
Svjedoku S.M. iz Kantonalnog odbora SDA i Gradskog odbora SDA, u pogledu dokazivanja tužiteljice da SDA ima presudan uticaj u postupcima imenovanja na rukovodeće pozicije u dijelu Grada Mostara koji je tokom rata bio pod kontrolom Armije BiH, je tijekom postupka postavljeno samo jedno pitanje i to od strane punomoćnika tužitelja i to dali da li ima ikakvih saznanja o utjecaju Stranke demokratske akcije na kandidiranje postavljanje rukovodilaca javnih ustanova i eventualno javnih poduzeća u Mostaru na koje je isti izjavio da nema saznajna o navedenom.
Sud je kako je gore vidljivo saslušao i druge svjedoke predložene od strane tužitelja i to M.Š.1 i I.S. i to su isti samo ispitivani od strane punomoćnika tužitelja u pogledu njihove stranačke pripadnosti i da li su u ikakavim tijelima stranke.
Sud je izkaze svjedoka predloženih od strane tužitelja i to M.Š.1, I.S. i S.M. koji su tijekom postupka ispitivani samo u pogledu njihove stranačke pripadnosti i da li su u ikakavim tijelima stranke ili eventualnom utjecaju Stranke demokratske akcije na kandidiranje postavljanje rukovodilaca javnih ustanova i eventualno javnih poduzeća u Mostaru, koji su na sva pitanja dali razumna i logična obrazloženja u potpunosti prihvatio i cijenio kao iskrene i nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka.
U pogledu motiva za različit tretman tužiteljica je u konačno opredljeljenoj tužbi navela samo da je diskriminirana jer nije članica SDA-a. Prilikom saslušanja u svojstvu parnične stranke ističe da nije bila članica SDA i da nije upoznata s evidencionim listom kojim su tuženi pokušali prikazati da je članica SDA i da je odvjetnik upoznao s istim, te da je na navedenom listu pogrešno je upisano njeno prezime O. je upisano umjesto O. bez njenog potpisa. Ističe da joj nije poznat rukopis na kojem je popunjen. Posebno ističe da kod natječaja i ponovljenog natječaja razočarana i ponižena u sistem kako se sve ovo odvija loše na način da zna da joj se smiju i komentiraju, da zna jedino na ovaj način tražit rješenje i pokazati i dokazati probleme. Što je tuženima smješno što tako radi jer oni imaju poleđinu imaju zagarantiranu karijeru a nama to nije omogućeno sa svim ovim namještanjima. Ističe da joj je sve povodom ovoga procesa utjecalo na zdravlje, da prima terapiju i da je malo razočarana i u ovako pravosuđe, ali navedeno tijekom postupka postupka nije učinila vjerovatnom.
Odredbom čl.2. ZZD, propisano je da će se diskriminacija, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključenje, ograničenje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim I iretpostavljenim osnovama prema bilo kojoj osobi ili grupi osoba na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja I spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojoj osobi onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
Sukladno odredbama članka 3.ZZD, neposredna diskriminacije je svako različito postupanje po gore navedenim osnovama, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla da bude dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe ili drugih osoba u sličnim situacijama, a posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj naizgled neutralna odredba kriterij ili praksa ima ili bi imala efekt dovođenja neke osobe ili drugih osoba u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druge osobe.
Člankom 4. istog ZZD određeni su i ostali oblici diskriminacije, pa tako se između ostalog, uznemiravanje smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj ponašanje vezano uz jedan od gore navedenih osnova ima za svrhu ili čiji je efekat povreda dostojanstva osobe i stvaranje zastrašujućeg neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog ambijenta. Pod mobingom se podrazumijeva svaki oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu, koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu, čija je svrha ili posjedica degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa zaposlenog.
Uznemiravanje je dakle svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 2. stavak1. Zakona o zabrani diskriminacije koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe. Uznemiravanje ima za cilj neku osobu poniziti odnosno emocionalno i psihološki iscrpiti zbog njene karakteristike ili pripadnosti određenoj skupini.
Odredbom čl.6. ZZD propisuje da se ovaj zakon primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, općinskih institucija i tijela, te pravnih osoba s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, u svim a posebno u sljedećim oblastima života...a) zapošljavanju, rada i radnih uvjeta, uključujući pristup zaposlenju, zanimanju i samozapošljavanju kao i radne uvjetre naknade, napredovanja u službi i otpuštanja sa posla...
Čl.12. ZZD propisano je da su osobe ili grupe osoba koje su izložene bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni da podnesu tužbu i da traže: utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije); zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili se može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije); da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta prouzročena povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za nadoknadu štete), s tim da kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, zahtjevi mogu istaknuti zajedno (kumulativno) u jednoj tužbi o kojoj se odlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva.
Čl.15. st. 1. i 2. ZZD propisano je da u slučajevima kada osoba ili grupa osoba navode činjenice u postupku iz članka 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršitelj dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave, a u slučajevima u kojima osoba smatra da je snosila posljedice diskriminacije.
Prema odredbi čl.14. Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama uživanje prava i sloboda predviđenih Konvencijom osiguravaju se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože,jezik, vjeroispovjest, političko i drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Dakle, suština nejednakog postupanja jeste neposredna diskriminacija koja je propisana i čl. 3. Zakonom o zabrani diskriminacije i kojom se kaže da je neposredna diskriminacija svako različito postupanje po osnovama određenim u čl. 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neka osoba ili grupa osoba dovedena ili je bila ili je mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe ili grupe osoba u sličnim situacijama.
Pravilnom primjenom materijalnog prava, slijedom označenih činjeničnih utvrđenja, sagledavanim u odnosu na predmet raspravljanja omeđen tužbenim zahtjevom tužitelja, proizlazi zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
Naime, slijedom jurisprudencije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sadržanoj u Odluci o Dopustivosti broj AP-1079/18 od 6. juna 2018. godine, u skladu sa kojim, prihvatajući izraženi stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sadržan u njegovoj presudi broj. 65 0 Rs 178479 16 Rev od 28. 11. 2017. godine, da prema odredbama članka 2. stavak 1. Zakona o zabrani diskriminacije diskriminacija je definirana kao svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekala, veze sa nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
Pod isključivanjem se podrazumijeva da je određenoj grupi onemogućen pristup određenim pravima i slobodama, a drugima nije, ograničavanje znači da je određenoj grupi osoba, zbog njihovih karakteristika, uživanje određenih prava i sloboda omogućeno ali sa ograničenjem, ne u istoj mjeri kao ostalim, dok davanje prednosti je situacija u kojoj je jedna grupa u povlaštenoj poziciji, iako za to nema zakonskih uvjeta. Osnovni elementi diskriminacije su različiti i nepovoljan tretman pojedinca koji je rezultat državnih mjera kojim se zahtjeva određeno pojašnjenje, nameću ili negiraju određene kvalifikacije, daju ili negiraju mogućnosti i uporednih grupa osoba koje su u istoj ili sličnoj situaciji tretirane povoljnije, odnosno poređenje sa drugim osobama koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji, a koja je znatno povoljnija za te osobe spram onoga što uživa diskriminirani.
Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica eliminirana iz postupka za izbor direktora provtužene, jer nije upotpunila dokumentaciju, (diploma Medicinskog fakulteta) sukladno tekstu objavljenog natječaja. Međutim, iako to nije uobičajeno u praksi niti propisano zakonskim propisima, tužiteljica je već jedan put pozivana da dopuni dokumentaciju, tako da sud nalazi da ista nije diskriminirana u odnosu na druge kandidate, te da je čak bila stavljena u povoljniji položaj.
Tijekom postupka utvrđeno je da nikome od kandidata koji nisu izabrani temeljem drugog natječaja, nije bila dostavljena odluka o konačnom izboru kandidata, kao i da joj je na njen zahtjev, takva odluka naknadno dostavljena, te da ista zbog toga nije trpila nikakve štetne posljedice.
Stoga iznese tvrdnje tužene u pogledu uvijeta rada u Domu Zdravlja i rukovođenjem Doma zdravlja, postupak provođenja natječaja, zapošljavanja rodbine i općenito stanje u ustanovi može predstavljati nepravilan ili nezakonit rad, ali ne nužno i istovremeno i diskriminaciju.
Tijekom postupka utvrđeno je da je nakon podnošenja tužbe, Upravni Odbor prvotuženog je donio odluku broj 945/20, od 28.08.2020. godine, kojom se drugotuženi razrješava kao direktor JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, Zaključak broj 946/20, od 28.08.2020. godine, kojim se za vršitelja dužnosti direktora prvotuženog, na mandatno razdoblje od 29.08.2020. godine do okončanja postupka imenovanja, a najduže do 3 mjeseca, predlaže dr. E.Š.; Odluku broj 947/20, od 28.08.2020. godine, kojom se poništava Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari grad raspisan u Službenim novinama FBIH i listu Dnevni Avaz dana 28.02.2020. godine, zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima koji reguliraju uvjete za izbor direktora; Dopis, broj 948/20, od 28.08.2020. godine, kojim se od resornog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a, traži suglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotuženog; Odluku broj 961/20, od 01.09.2020. godine o raspisivanju Javnog natječaja za izbor i imenovanje direktora Javne ustanove Dom zdravlja Stari grad Mostar; te tekst i sadržaj natječaja broj 962/2020, od 01.09.2020. godine za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, nakon čega je Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a u svom dopisu, broj 06-02-33-417/20, od 31.08.2020. godine, dalo suglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotuženog.
Slijedom navedenog sud ne nalazi da je u radnjama prvotužene prilikom raspisivanja natječaja za izbor i imenovanje direktora prvortužene bilo propusta i nezakonitih postupanja, na način kako to tužiteljica prezentira u činjeničnom supstratu tužbe, da su odluke o raspisivanju natječaja donesene u sukladnosti s pozitivnim zakonskim propisima, aktima prvotužene i preporukama nadležnog Ministarstva, da nije utvrđeno da je došlo do bilo kakave diskriminacije tužiteljice u odnosu na ostale sudionike natječaja, bilo po spolnoj, bilo po stranačkoj pripadnosti.
Naime, nakon provedenog dokaznog postupka sud poprima utvrđenim da je prilikom odlučivanja o prigovoru tužiteljice na odluku o izboru direktora prvotužene po prvom raspisanom natječaju u sredstvima javnog informiranja od dana 28.02.2020.godine Upravni odbor prvotužene postupio na uobičajen način koristeći praksu tog organa koja se primjenjuje na jednak način u svim natječajima raspisanim od strane prvotuženog.
Prema usvojenom testu diskriminacije, za postojanje diskriminacije neophodno je utvrditi različito tretiranje nekog lica ili grupe lica, prema zabranjenim osnovama iz člana 2. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije, u odnosu na lice ili grupu koje se nalazi u sličnoj ili podudarnoj situaciji i kojima je uživanje spornog prava omogućeno, te da takav različit tretman nema legitiman cilj, odnosno da nedostaje proporcionalnosti između željenog cilja i upotrijebljenih sredstava.
Mjera utvrđenosti postojanja ili nepostojanja navedenih činjenica u antidiskriminacijskim parnicama, shodno odredbi članka 15. stavak 1. Zakona o zabrani diskriminacije, raspoređena je tako da je na podnositelju tužbe teret da sa stupnjem pretežne vjerovatnoće dokaže činjenice na osnovu kojih bi sud mogao zaključiti da ga je tuženi nejednako tretirao na nekoj zabranjenoj osnovi. Tada se teret dokazivanja prebacuje na tuženu stranu, koja je sa stupnjem sigurnosti dužna uvjeriti sud da se različit tretman nije dogodio (ili nije dogodio na zabranjenoj osnovi), odnosno da različit tretman ima legitiman cilj i da postoji proporcionalnost između poduzete radnje i posljedice.
Stoga je stav ovog suda da tužena tokom postupka nije iznijela i dokazala dovoljno činjenica na kojima se sa pretežnom vjerovatnoćom mogao utemeljiti zaključak o postojanju diskriminacije.
Prije svega, tužiteljica tijekom postupka isticala više osnova na temelju kojih je po njenom mišljenju diskriminisana i to jer je žena, jer dolazi iz drugog grada, zbog svojih pogleda na svijet koji isključuju ostvarivanje ciljeva poznanstvima, ali je konačno opredjeljenim tužbenim zahtjevom navela samo jedan razlog: jer nije članica SDA, a bez postojanja određene ili odredive zabranjene osnove za različit tretman diskriminacija ne postoji.
Stoga s obzirom na gore navedeno tvrdnje tužiteljice da je vršena diskriminacija u provođenju natječaja objavljenog 28. 2. 2020. godine i to po osnovi stranačke pripadnosti izabranog kandidata, zbog činjenica da izabrani kandidat nije ispunjavao ni formalne uvijete natječaja, da je tužiteljici dostavljena odluka o izboru kandidata sa nejasnom i nepotpunom pravnom poukom i da je u ponovljenom konkursu neopravdano eliminirana iz daljnjeg postupka, uz uskraćivanje prava na pravni lijek neblagovremenim dostavljanjem odluke o imenovanju, je valjalo odbiti kao neosnovan i nedokazan.
Također uvidom u dokaze prezentirane tijekom postupka točnije Odluku Upravnog odbora prvotuženog broj 945/20, od 28.08.2020. godine, kojom se drugotuženi razrješava kao direktor JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, Zaključak broj 946/20, od 28.08.2020. godine, kojim se za vršitelja dužnosti direktora prvotuženog, na mandatno razdoblje od 29.08.2020. godine do okončanja postupka imenovanja, a najduže do 3 mjeseca, predlaže dr. E.Š.; Odluku broj 947/20, od 28.08.2020. godine, kojom se poništava Javni konkurs za izbor i imenovanje direktora Doma zdravlja Stari grad raspisan u Službenim novinama FBIH i listu Dnevni Avaz dana 28.02.2020. godine, zbog neusklađenosti s provedbenim zakonskim propisima koji reguliraju uvjete za izbor direktora; Dopis, broj 948/20, od 28.08.2020. godine, kojim se od resornog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a, traži suglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotuženog; Odluku broj 961/20, od 01.09.2020. godine o raspisivanju Javnog natječaja za izbor i imenovanje direktora Javne ustanove Dom zdravlja Stari grad Mostar; te tekst i sadržaj natječaja broj 962/2020, od 01.09.2020. godine za izbor i imenovanje direktora JU Dom zdravlja Stari grad Mostar, nakon čega je Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ-a u svom dopisu, broj 06-02-33-417/20, od 31.08.2020. godine, dalo suglasnost na imenovanje v.d. direktora prvotuženog, vidljivo je da su odluke o poništenju i ponovnom raspisivanju natječaja donesene u sukladnosti s pozitivnim zakonskim propisima, aktima prvotužene i preporukama nadležnog Ministarstva, stoga je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se poništi postupak po konkursu za imenovanje direktora tuženog objavljen 4. 9. 2020. godine i odluka o poništenju prethodnog natječaja valjlo odbiti kao neosnovan.
Kako je sud tijekom postupka utvrdio da su odluke o poništenju i ponovnom raspisivanju natječaja donesene u sukladnosti s pozitivnim zakonskim propisima, aktima prvotužene i preporukama nadležnog Ministarstva, te samim tim i odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se poništi postupak po natječaja za imenovanje direktora tuženog objavljen 4. 9. 2020. godine i odluka o poništenju prethodnog natječaja kao neosnovan, samim tim otpala je i zakonska obveza da sud naloži prvotuženom da izvrši izbor kandidata po natječaju objavljenom 28. 2. 2020. godine, radi čega je i taj dio tužbenog zahtjeva valjo odbiti kao neosnovan.
Kako je tijekom postupka, Sud utvrdio da tvrdnje tužiteljice da je vršena diskriminacija u provođenju natječaja objavljenog 28. 2. 2020. godine i to po osnovi stranačke pripadnosti izabranog kandidata, zbog činjenica da izabrani kandidat nije ispunjavao ni formalne uvijete natječaja, da je tužiteljici dostavljena odluka o izboru kandidata sa nejasnom i nepotpunom pravnom poukom i da je u ponovljenom konkursu neopravdano eliminirana iz daljnjeg postupka, uz uskraćivanje prava na pravni lijek neblagovremenim dostavljanjem odluke o imenovanju, kao neosnovane i nedokazane, stoga tvrdnje tužiteljice te da ista zbog navedenog trpi materijalnu štetu u vidu izmakle zarade, na ime razlike plaće koju prima i koju bi primala da je imenovana na mjesto direktora ustanove, a pogotovo nematerijalnu štetu na ime duševnih bolova zbog diskriminacije, da joj je povodom ovoga procesa utjecalo na zdravlje, da prima terapiju ali navedeno nije potkrijepila niti jednim materijalinim dokazom.
Uzimajući činjenicu da tužiteljica nije imenovana na mjesto direktora prvotuženog, a pogotovo što se ne može sa sigurnošću tvrditi da bi ista bila imenovana i da drugotuženi i nije imenovan na to mjesto, prema stavu sudske prakse ista nema pravo potraživati ovaj vid štete, jer se radi o tzv. apstraktnoj šteti, a duševni bolovi zbog neimenovanja tužiteljice nisu ničim ni dokazani niti je tužiteljica tijekom postuka dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila navedene tvrdnje, radi čega je i taj dio tužbenog zahtjeva valjo odbiti kao neosnovan.
Na temelju čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Kod dokazivanja postojanja diskriminacije postoji princip podjele tereta dokazivanja između tužitelja i tuženog. Obaveza tužitelja, žrtve diskriminacije, je da dokaže činjenice na osnovu kojih se može zaključiti da je došlo do diskriminacije, odnosno, mora dokazati da je došlo do različitog tretmana, dok tuženi, osoba za koju se tvrdi da je izvršila diskriminaciju može pobiti postojanje iste na dva načina i to da tužitelj nije u istoj ili sličnoj situaciji sa osobom sa kojom se poredi i da se različit tretman ne zasniva na temelju za koji se tvrdi da se zasniva.
Prema čl.12. Zakona o zabrani diskriminacije navodni prekršitelj dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije.
Pod teretom dokazivanja u ovom postupku podrazumjeva se dužnost tuženog da dokaže neku činjenicu ili neko činjenično stanje (predloži dokaz ili dokaze za neku činjenicu odnosno činjenično stanje za koju tužiteljica navodi da je diskriminacijska).
Iz odredbe čl.15. Zakona o zabrani diskriminacije proizilazi da žrtva eventualne diskriminacije nije dužna dokazivati diskriminaciju sa stupnjom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Standard vjerojatnosti koje je tužiteljica dužna dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njenog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije iz bilo kog razloga.
Iz navedenog proizilazi da je tužiteljica kao žrtva eventualne diskriminacije bila u obvezi da uvjeri sud da je tuženi izvršio radnju zbog koje je protiv njega podnesena tužba i učini vjerojatnim da postupanje tuženog prilikom donošenja osporavanih odluka prvotuženog odnosno neopravdanom eliminiranju tužiteljice iz postupka izbora direktora po ponovno raspisanom javnom natječaju od 04.09.2020.godine, te uskraćivanju tužiteljice na pravni lijek nedostavljanjem joj blagovremeno odluke o imenovanju s poukom o pravnom lijeku što predstavlja akt direktne ili indirektne diskriminacije. Na tužiteljici je ležao teret dokazivanja da postoje određene činjenice na kojima se može utemeljiti presumpcija o postojanju izravne ili posredne diskriminacije na koji je način došlo do povrede jednakog postupanja. Nakon toga teret dokaza je na tuženom koji mora dokazati da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja.
U konkretnom slučaju tužiteljica je morala učiniti vjerovatnim da je do diskriminacije došlo i sudu na te okolnosti prezentirati činjenice. Samo tvrdnjom „da je favoriziran kandidat koji je pripadnik političke stranke koja je na vlasti, a da je natječaj ludo radovanje'' ne navodeći o kojim se političkim opcijama radi, odnosno da je došlo do povrede prava na jednako postupanje u svezi s poravom na javni poredak javnim službama iz čl. 2. Ustava Federacije BiH, odnosno prava na pristup javnim službama pod općim uvjetima jednakosti iz čl. 25.paragraf c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, tužiteljica nije uvjerila sud da je prvotuženi izvršio radnju zbog koje je protiv njega podnesena tužba i učinio vjerovatnim da donošenje rješenja o imenovanju direktora, predstavlja akt direktne ili indirektne diskriminacije u odnosu na nju. Dakle, tužiteljica je trebala da dokaže postojanje određenih činjenica na kojima se može utemeljiti presumpcija o postojanju neposedne ili posredne diskriminacije, što je dovelo do povrede jednakog postupanja. Nakon toga teret dokaza je na tuženom koji mora dokazati da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja.
Naime uvidom i čitanjem gore predloženih dokaza te saslušanjem svjedoka Sud je cijenio u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a i na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza zaključio da sadržaj tih dokaza može sa sigurnošću pružiti stvarnu osnovu za utvrđenje postojanja ili ne postojanja odlučnih činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev.
Takvo uvjerenje o odlučnim činjenicama sud je opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, i iscrpno izložio proces pojedinačne ocjene izvedenih dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenja zaključka o postojanju odnosno nepostojanju pravno relevantnih činjenica za donošenje odluke u ovom sporu.
Kako je gore navedeno da je za postojanje diskriminacije neophodno je utvrditi različito tretiranje nekog lica ili grupe lica, prema zabranjenim osnovama iz člana 2. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije, u odnosu na lice ili grupu koje se nalazi u sličnoj ili podudarnoj situaciji i kojima je uživanje spornog prava omogućeno, te da takav različit tretman nema legitiman cilj, odnosno da nedostaje proporcionalnosti između željenog cilja i upotrijebljenih sredstava, odnosno da mjera utvrđenosti postojanja ili nepostojanja navedenih činjenica u antidiskriminacijskim parnicama, shodno odredbi članka 15. stavak 1. Zakona o zabrani diskriminacije, raspoređena je tako da je na podnositelju tužbe teret da sa stupnjem pretežne vjerovatnoće dokaže činjenice na osnovu kojih bi sud mogao zaključiti da ga je tuženi nejednako tretirao na nekoj zabranjenoj osnovi. Tada se teret dokazivanja prebacuje na tuženu stranu, koja je sa stupnjem sigurnosti dužna uvjeriti sud da se različit tretman nije dogodio (ili nije dogodio na zabranjenoj osnovi), odnosno da različit tretman ima legitiman cilj i da postoji proporcionalnost između poduzete radnje i posljedice.
Stoga je stav ovog suda da tužena tokom postupka nije iznijela i dokazala dovoljno činjenica na kojima se sa pretežnom vjerovatnoćom mogao utemeljiti zaključak o postojanju diskriminacije, dokaza i činjenica da su odluke o poništenju i ponovnom raspisivanju natječaja donesene suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima, aktima prvotužene i preporukama nadležnog Ministarstva i dokaza i činjenica za pretrpljenu nematerijalnu štetu izvazvanu navedenim.
Svi ostali dokazi koji su prezentirani od strane parničnih stranaka su također razmatrani od strane ovog Suda, ali kako isti nisu imali utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, iste Sud nije posebno ni obrazlagao.
Na temelju naprijed navedenog, a primjenom citiranih zakonskih odredbi sud je odlučio kao u izreci.
Troškovi parničnog postupka su dosuđeni primjenom odredbi članka 386. stavak 1. ZPP-a, te 388. ZPP-a a isti se sastoje od troškova zastupanja tuženih po punomoćniku, i to za sastav podneska od 28.03.2021.godine, zastupanje na pripremnom ročištu od 09.03.2021.godine i ročištu za glavnu raspravu od 26.10.2021.godine u iznosima od po 432,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta od 29.03. i 06.09.2021.godine i nastavku ročište az glavnu raspravu od 23.11.2021.godine u iznosima od po 216,00 KM, od 09.03.2021.godine i ročištu za glavnu raspravu od 26.10.2021.godine, ročištu za glavnu raspravu od 16.10.2023.godine u iznosu od 216,00 KM, ročištu za glavnu raspravu od 16.10.2023.godine u iznosu od 432,00 KM, što ukupno iznosi 2.592,00 KM, s uračunatim PDV-om od 17%
Tuženi su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa, a koji se odnose na zastupanje tuženih po punomoćmnoku na nastavcima ročišta, za koju radnju punomoćniku pripada nagrada od 50% troškova, koji iznos mu je i dosuđen.
Tužiteljici pripadaju troškovi sastava tužbe u iznosu od 240,00 KM, imajući u vidu da je tuženi nakon podnošenja tužbe djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, time što je poništio odluke iz prvog natječaja i troškova sastava žalbe u iznosu od 900,00 KM, s obzriom da je isti uspio s žalbom u prvostupanjskom postupku
Kada se izvrši prebijanje troškova tužiteljice dosuđenih prema uspjehu u sporu sa troškovima tuženih srazmjerno postignutom uspjehu u sporu, tužiteljica je dužna naknaditi tuženima troškove postupka u iznosu od 1.452,00 KM, kako je i odlučeno u izreci presude.
SUDAC
Goran Jurko
PRAVNA POUKA :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu u Mostaru u roku od 15 dana od dana prijema presude.