OBRAZLOŽENJE UZ ZAKLJUČAK SA USAGLAŠENIM PRAVNIM SHATANJEM PANELA NA TEMU „OBRAČUN LIČNOG KOEFICIJENTA PRIMJENOM ČLANA 47. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU“.

Na sastanku Panela za ujednačavanje sudske prakse iz upravne oblasti, održanom u Vrhovnom sudu Republike Srpske u Banjaluci dana 10. juna 2024. godine donesen je zaključak sa usaglašenim pravnim shvatanjem: „Da osiguraniku koji nema utvrđen staž osiguranja za cijelu kalendarsku godinu, godišnji lični koeficijent utvrđuje se srazmjerno stažu osiguranja navršenom u toj kalendarskoj godini“.

O b r a z l o ž e nj e

Pred Vrhovnim sudom Republike Srpske uočeno je da postoji različito postupanje okružnih sudova u primjeni odredbe člana 47. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik Republike Srpske“, broj 134/11, 82/13, 103/15, 111/21 i 15/22, u daljem tekstu: Zakon o PIO) kojima je uređeno pitanje obračuna ličnog koeficijenta, ličnog boda i visine penzije i odredbe člana 45. istog Zakona kojim je uređeno utvrđivanje ličnih bodova osiguranika, te se između ostalog nametnula i potreba za sagledavanjem sudske prakse u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.

Relevantne odredbe Zakona PIO u cjelini glase:

Član 47

(1) Godišnji lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plata, odnosno osnovica osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine do godine koja prethodi godini ostvarivanja prava, izuzimajući 1992. i 1993. godinu, za svaku kalendarsku godinu podijeli sa prosječnom godišnjom platom u SR BiH, odnosno Republici za istu kalendarsku godinu.

(2) Pod ukupnim iznosom plata, odnosno osnovica osiguranja podrazumijeva se ukupan godišnji iznos plata, osnovica osiguranja, novčanih i nenovčanih prihoda i naknada koje je osiguranik ostvario, na koje je obračunat i uplaćen doprinos .

(3) Ako su plate, odnosno osnovice osiguranja unesene u matičnu evidenciju Fonda u neto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom neto platom u SR BiH, odnosno Republici, a ako su unesene u bruto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom bruto platom.

(4) Godišnji lični koeficijent može iznositi najviše četiri.

(5) Podatak o prosječnoj godišnjoj plati u Republici objavljuje Republički zavod za statistiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Republički zavod za statistiku).

(6) Osiguraniku za koga nema podataka o platama, odnosno osnovicama osiguranja za pojedine godine, kao godišnji lični koeficijent za te godine uzima se godišnji lični koeficijent iz godine koja prethodi toj godini, a ako nema nijedne godine koja prethodi toj godini, onda se uzima godišnji lični koeficijent iz godine koja slijedi.

Član 45

(1) Lični bodovi osiguranika utvrđuju se množenjem ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog penzijskog staža.

(2) Za određivanje ličnih bodova osiguranika penzijski staž može iznositi najviše 40 godina.

(3) Radi određivanja ličnih bodova osiguranika, penzijski staž se iskazuje brojčano, a utvrđuje se tako da se svaka godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777.

(4) Kao jedan mjesec, u skladu sa stavom 3 ovog člana, računa se 30 dana.

Naime, neki okružni sudovi prihvatali su primjenu člana 47. i člana 45. Zakona o PIO onako kako je to tuženi (Fond PIO) tumačio, a neki su opet uvažavali tužbe i poništavali osporene akte iznoseći stav da tuženi nije pravilno obračunao lični koeficijent za one periode staža osiguranja za koje je utvrđeno da osiguranik nije radio punih 12 mjeseci u godini. 

Vrhovni sud Republike Srpske je uglavnom uvažavao zahtjeve za vanredno preispitivanje sudskih odluka, preinačavao presude nižestepenih sudova, a u nekim izuzetnim slučajevima kada nižestepeni sud uopšte nije davao razloge zašto je prihvatio takav stav tuženog, uvažavao je zahtjeve, ukidao takve presude i vraćao predmet na ponovno suđenje nižestepenom sudu.

Vrhovni sud Republike Srpske je što se tiče toga jedinstveno zauzeo stav da se godišnji lični koeficijent osiguraniku ukoliko staž osiguranja iznosi kraći period od 12 mjeseci u godini treba računati tako da se ukupan iznos plata ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plata u Republici ostvarenh za isti period.

Način na koji tuženi vrši obračun godišnjeg ličnog koeficijenta ima za posljedicu manji iznos penzije što i sam tuženi priznaje u svojim podnescima te da bi usvojeni obračun vodio većem iznosu penzije dok u nekim slučajevima iznosi stav da nema razlike u obračunu kada bi se vršio obračun na pune godine, odnosno 12 mjeseci i za kraći period, a iz čega je evidentno da ni tuženom nije jasno na koji način vrši obračun ličnog koeficijenta i kako donosi ova rješenja odnosno da ni tuženi nema jasan stav u pogledu sadržaja i primjene člana 47 i 45 Zakona o PIO.

Stoga je zaključak da osiguraniku koji nema utvrđen staž osiguranja za cijelu kalendarsku godinu, godišnji lični koeficijent utvrđuje se srazmjerno stažu osiguranja navršenog u toj kalendarskoj godini.

Uspostavljajući ovakav stav u svojim odlukama, Vrhovni sud Republike Srpske je osim samog tumačenja Zakona sagledao i rješenje koje ima Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srbije, a znajući da je Zakon o penzijsko i invalidskom osiguranju Republike Srpske zapravo dobrim djelom oslonjen na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Srbije u kojem u članu 66 stav 3 sadržana izričita odredba da osiguraniku iz stava 2 ovog člana koji nema utvrđen staž osiguranja za cijelu kalendarsku godinu, godišnji lični koeficijent se utvrđuje srazmjerno stažu osiguranja navršenom u toj kalendarskoj godini te smatra da ta zakonska odredba pravilno normirana.

Na ovu temu održan je i seminar za sudije okružnih sudova na kojem su bili prisutni i predstavnici Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja RS koji su iz određenih razloga i dalje zastupali svoj stav da treba lični koeficijent računati za sve one osiguranike koji imaj kraći period osiguranja od 12 mjeseci kao da su radili cijelu godinu iako je iznesen stav Vrhovnog suda RS da se treba računati prema srazmjernom periodu koji su osiguranici radili, odnosno za koji je priznat staž osiguranja.

Obzirom da u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji sudska praksa po ovom pitanju, upoređivane su i analizirane relevantne odredbe Zakona o Penzijsko invalidskom osiguranju Federacije BiH i Republike Srpske te zaključeno da su iste gotovo identične sa nekim terminološkim razlikama i razlikama koje ne utiču na suštinu zakonskih rješenja, te je predloženi zaključak Vrhovnog suda Republike Srpske prihvatljiv i predstavnicima Vrhovnog suda Federacije BiH.

Kako su se i predstavnici ostalih sudova učesnika Panela (Sud Bosne i Hercegovine i Apelacioni sud Brčko Distrikta) saglasili sa zauzetim stanovištem Vrhovnog suda Republike Srpske , to je donesen zaključak sa usaglašenim pravnim shvatanjem da se osiguraniku koji nema utvrđen staž osiguranja za cijelu kalendarsku godinu, godišnji lični koeficijent utvrđuje se srazmjerno stažu osiguranja navršenom u toj kalendarskoj godini.